hrvatski

Nasilje i mladi: Preventiva, uzroci i posljedice

Svagdje gdje su djeca i mladi postoji i nasilje i zlostavljanje – oduvijek. Na poseban način nasilje predstavlja i normalni dio odrastanja ili oblike dječje (nespretne) igre. Djeca ne znaju bolje, jer tek uče socijalne vještine i prve korake u međuljudskim odnosima – zato ih treba poučavati i odgajati. Uzroci nasilja su: biološki, obiteljski život, vršnjaci, institucionalni kontekst, socijalno okruženje, a sklonost agresivnom ponašanju počinje se stabilizirati u ranom djetinjstvu (između 2. i 4. godine) a nasilje predstavlja jedno od najstabilnijih obilježja kroz život. Posljedice nasilja brojne su i teške: vršnjačko odbacivanje, usamljenost, nisko samopoštovanje, depresivnost, razvoj anksioznih poremećaja, posebice socijalne anksioznosti, problemi u ponašanju itd. I agresivna djeca trpe znatne posljedice: nerazumijevanje vlastitih i tuđih emocija, nedostatak adekvatne percepcije socijalnih situacija, doživljavanje okoline neprijateljskom, brzopleto donošenje zaključaka, nemogućnost zauzimanja tuđe perspektive, nedostatak empatije (suosjećanja), nedostatak vještina rješavanja problema itd. Poseban problem je što su neki učitelji i dijelovi odgojnog ustroja također nasilni i što postoje teškoće u razlikovanju prevencije vršnjačkog zlostavljanja i drugih korisnih programa razvoja socijalnih vještina, vrijednosti i sl. Nijedan od oblika nasilnog ponašanja nije poželjno i svako traži posebnu vrstu podrške djeci kako bi razvila zrelije oblike ponašanja. Zadaća nije pokazati prstom na nedopušteno ponašanje i kazniti ga, nego razvijati poželjna i prihvatljiva ponašanja (bez obzira na uzrok nasilničkog ponašanja). Postoji čitav niz intervencija u prevenciji nasilja, ali najbolji rezultati postižu se kada postoji odgovor cijele zajednice, kada se osvještavaju i stječu znanja i vještina svih (učitelja i učenika i roditelja – edukacija učitelja, satovi razrednog odjela, roditeljski sastanci), kada se ukazuje na vrijednosti, pravila, posljedice, kada se umjesto kazni obnavljaju vrijednosti i posljedice, kada postoje protokoli o postupanju u situacijama nasilja i kada se ti protokoli provode i kad postoji potpuna suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom. Prevencija se može postići tako da se prije svega nauči djecu i mlade koliko je lijepo i važno živjeti bez nasilja „s obje strane temperaturne liste“, i kao potencijalni zlostavljači i kao potencijalno zlostavljani. Također, iznimno je važno odmah primijetiti patnju i reagirati na nju uz jasnu poruku da je to što se događa agresija, da je ružno, štetno i opasno, također, potrebno je raditi sa žrtvama na prepoznavanju agresije koju doživljavaju, na samozastupanju i općenito na osnaživanju, a s počiniteljima agresije potrebno je raditi na povećanju empatije te na prepoznavanju gubitaka koje oni sami imaju zbog takvog ponašanja.

Nasilje; mladi; preventiva; uzroci; posljedice

nije evidentirano