hrvatski

Austrougarska konstitucija Krležine politike

Departing from two remarks – one by Ernesto Laclau and Chantal Mouffe, about a peculiar character of socialism in Austria-Hungary, and the other by Viktor Tausk, about a peculiar reconstitution of politics and sexuality in Croatian literature of the 1890s – I propose a discussion of Miroslav Krleža where his literature occasions a coming together of these two perspectives. It is in this position, I argue, that Krleža articulates an insight into literature cum politics as an assemblage which is equally critical to Austro-Hungarian culture and to the 20th century Croatian culture where it registers its Austro-Hungarian genealogy. For the same reason, Krleža invites to be read alongside Gilles Deleuze and his study of masochism. With his emphasis on the sexuality of masochism in terms of reason, education, contract and politics, Deleuze advertizes masochism as a kind of Austro-Hungarian organon. Krleža in turn signals the configurations where the Deleuzian formula suffers an important inflection, inviting perhaps a new encounter with Freud. // U svome radu polazim od dvaju komentara: prvo od opaske Ernesta Laclaua i Chantal Mouffe o specifičnome karakteru socijalizma u Austro-Ugarskoj, a potom od zapažanja Viktora Tauska o specifičnome preustroju politike i seksualnosti u hrvatskoj književnosti 1890-ih. U književnosti Miroslava Krleže te se dvije pozicije dodiruju, a način na koji Krleža domišlja susretišta književnosti i politike od kritične je važnosti kako za razumijevanje austrougarske kulture, tako i za razumijevanje hrvatske kulture dvadesetoga stoljeća (već u onoj mjeri u kojoj je hrvatsku kulturu prošloga stoljeća obilježila njezina austrougarska genealogija). Zbog istoga razloga Krležu treba čitati i paralelno sa Gillesom Deleuzeom, posebno s njegovom studijom o mazohizmu. Prema Deleuzeu, seksualnost u mazohizmu ujedno je funkcija obrazovanja i politike, to jest stanovitoga tipa racionalnosti ; Deleuze stoga mazohizmu pristupa kao austrougarskome organonu. Zauzvrat, Krležina književnost mapira pozicije gdje deleuzeovska formula trpi analitički pomak i otvara se za ponovni dijalog s Freudovom psihoanalizom.

Miroslav Krleža, Austro-Ugarska, književnost, mazohizam, socijalizam

nije evidentirano