hrvatski

Položaj geografije u zakonodavnom okviru prostornog planiranja u RH

Prostorno planiranje je u RH kao djelatnost definirano Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/07, 38/09). Istim su zakonom za navedenu djelatnost propisani i podzakonski akti (Pravilnici, Odluke) kojima se dodatno regulira primjena istog Zakona. Spomenuti zakonodavni okvir se u praksi pokazao kao izrazito loše strukturiran i rezultira predugim procesom izrade i donošenja prostorno-planske dokumentacije, a kao glavni problem javlja se ''strukovni monopol'' koji zapravo generira sve ostale probleme. Bez obzira na sve relevantne definicije i poimanja prostornog planiranja kao djelatnosti, u hrvatskom se zakonodavstvu, a posebno u praksi, struka dijeli isključivo na arhitekte i ostale pa i Pravilnik o stručnom ispitu te upotpunjavanju i usavršavanju znanja osoba koje obavljaju poslove prostornog uređenja i graditeljstva (Narodne novine 24/08, 141/09, 23/11) ističe: ''Pravo na polaganje stručnog ispita za poslove prostornog i urbanističkog planiranja ima osoba arhitektonske struke''. Kako je u zakonodavstvu struktura stručnih timova određena samo formalno, u praksi je situacija još nepovoljnija. Time se svjesno ignorira osnovni uvjet za osiguranje održivog razvoja prostora, time i kvalitete obavljenog posla u procesu izrade i donošenja prostorno-planske dokumentacije, a to je interdisciplinarnost, jer prostorno planiranje svojim potrebama uvelike nadmašuje pojedinačne mogućnosti svih struka te je interdisciplinarni pristup jedini mogući način kontrole potrošnje prostora kao najvrednijeg resursa koji imamo. S interdisciplinarnog gledišta analiza obrazovne strukture u prostorno-planerskoj djelatnosti daje porazne rezultate posebno u privatnom sektoru jer se ističe apsolutna prevlast arhitektonske struke uz minimalno prisustvo ostalih struka. Struktura državnih i javnih ustanova te tvrtki koje se bave prostornim planiranjem je sljedeća: • Uprava za prostorno uređenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva – obavlja nadzor te izdaje suglasnosti na prostorno-plansku dokumentaciju, • Zavod za prostorno planiranje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva – zadužen za strateška pitanja o prostoru i prostornom planiranju u RH, • Županijski Zavodi za prostorno uređenje (20 županija i Grad Zagreb) – zaduženi za praćenje postupka izrade i donošenja te izdavanje suglasnosti na prostorno-plansku dokumentaciju, • Tvrtke na tržištu - do ožujka 2010. godine licencirano je 56 tvrtki kojima je izdana suglasnost za obavljanje stručnih poslova izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja. Što se tiče geografske struke najbolja situacija je u Zavodu za prostorno planiranje (2 geografa), dok u Upravi rade isključivo arhitekti. U županijskim zavodima nema geografa, ali je struktura nešto povoljnija zbog angažiranja vanjskih suradnika. Ključni problem evidentan je u privatnom sektoru jer od 56 tvrtki na tržištu samo jedna ima stalno zaposlenog geografa, ostale struke prisutne su samo u 5 većih tvrtki dok 96 % zaposlenih otpada na arhitektonsku struku. Izmjena zakonodavnog okvira je jedina mogućnost promjene statusa na samo geografije već i ostalih struka koje moraju sudjelovati u procesu izrade prostorno-planske dokumentacije za određeni prostor, a to je moguće jedino uz uključivanje matičnih visokoškolskih ustanova svih struka nezaobilaznih u spomenutom procesu. Geografiji (geografima) svakako predstoji mukotrpan posao rušenja uobičajenih stereotipa gdje je geograf isključivo nastavnik te etabliranje struke kao mosne znanosti koja će biti nezaobilazna u definiranju i poimanju prostora kao i prirodnih i društvenih utjecaja koji neposredno i posredno djeluju na isti taj prostor.

geografija; interdisciplinarnost; prostorno planiranje; zakonodavstvo

nije evidentirano