hrvatski

Epizootiologija i epidemiologija virusa Zapadnog Nila u Hrvatskoj

Virus Zapadnog Nila (VZN) pripada skupini emergentnih zoonotskih patogena koji se prenose komarcima. U zadnja dva desetljeća nepobitno je dokazano širenje virusa u nova područja i njegova endemizacija. Danas se bilježi sve veći broj epidemija, nažalost i sa smrtnim ishodom, čime je ovaj virus dobio značaj kao važan problem u javnom zdravstvu na svjetskoj razini. Ovaj je flavivirus prvenstveno patogen ptica koji se prenosi komarcima. Konji i ljudi se mogu inficirati, ali pri tome nisu izvor zaraze za druge prijemljive životinje. U većini slučajeva riječ je o asimptomatskoj infekciji, a u svakog desetog oboljelog čovjeka, odnosno konja, može se razviti teški neuroinvazivni oblik. Prisutnost VZN u Republici Hrvatskoj prvi je puta potvrđena dokazom protutijela 1980. godine u ljudi, dok je sustavno praćenje proširenosti virusa započelo tek 2010. godine pilot studijom seroprevalencije u konja. Prvi su rezultati pokazali da je VZN prisutan u istočnom i središnjem dijelu Hrvatske te Istri. Aktivni nadzor tijekom 2011. godine pokazuje trend porasta aktivnosti VZN u najistočnijim županijama. Nažalost već slijedeće godine utvrđena su i klinička oboljenja u ljudi također u županijama istočne Hrvatske. Niti 2013. godina nije prošla bez oboljenja u ljudi, ali u novoutvrđenom visokorizičnom području sjeverozapadne Hrvatske, uz porast seroprevalencije u konja u istočnim dijelovima Hrvatske. Iako je u 2014. godini utvrđen samo jedan klinički slučaj u čovjeka daljnji porast seroprevalencije, akutne infekcije te serokonverzija u konja i peradi na području gotovo cijele Hrvatske govore u prilog da je virus Zapadnog Nila patogen o kojem moramo promišljati i u godinama koje dolaze.

Virus Zapadnog Nila; epizootiologija; epidemiologija; zoonoze; Hrvatska

nije evidentirano