hrvatski

Acta Turcarum. Osmanski spisi u Državnom arhivu u Dubrovniku

U radu su najprije opisani odnosi između Dubrovačke Republike i Osmanskog Carstva kroz povijest. Mnogi arhivski fondovi Državnog arhiva u Dubrovniku svjedoče o tim specifičnim odnosima i čestim kontaktima. Među tim arhivskim fondovima posebno se ističe fond osmanskih spisa nazvan Acta Turcarum koji je nastao isključivo na temelju osmansko-dubrovačkih odnosa. Fond Acta Turcarum prati sudbinu osmansko-dubrovačkih odnosa sve do službenog ukinuća Republike pa i kraće vrijeme poslije. Dopisivanje Dubrovčana s vlastima susjednih zemalja prije dolaska Osmanlija bilo je u nadležnosti tzv. Slavenske kancelarije. Nakon dolaska Osmanlija, u njoj se razvila i Turska kancelarija. S obzirom na pismo i jezik spisa koji su se čuvali u Turskoj kancelariji, njezini službenici su nosili naziv „dragomani“ (prevoditelj za osmanski jezik). Dragomani Turske kancelarije pohranjivali su osmanske spise, prevodili ih na hrvatski ili talijanski jezik te na osmanski jezik prevodili pisma dubrovačke vlade osmanskim dostojanstvenicima. Također su bili odgovorni za pohranu, klasificiranje i inventarizaciju spisa. Vrste osmanskih spisa koje se čuvaju u arhivu uglavnom su sljedeće: sultanski spisi, bujruldije, hudžeti, ilami, arzi, fetve i veći broj pisama. Sultanski spisi sastoje se od većeg broja fermana, manjeg broja berata–povelja te malobrojnih sačuvanih ahdnama i hatt-ı hümayuna. Bilo je raznih pokušaja razvrstavanja i klasificiranja tih spisa te izrade pomagala radi lakšeg snalaženja u opsežnom osmanskom gradivu. Nakon sloma Dubrovačke Republike spisi njezina arhiva imali su uistinu dramatičnu sudbinu kojoj se posebno pogođeni osmanski spisi. Najvjerojatnije nikada ni otprilike nećemo saznati koliko ih je izvorno bilo ni koliko ih je propalo u vrijeme Republike i kasnije. Godine 2002. započeta je digitalizacija i inventarizacija fonda Acta Turcarum, međutim digitalizirano je tek prvih 500 fermana. U radu su spomenuti primjeri digitalizacije u svijetu te mogući prijedlozi za nastavak. Kako je proces digitalizacije dugotrajan, potrebno je uzeti u obzir hoće li se gradivo digitalizirati u instituciji ili izvan nje, uzimajući u obzir prednosti i mane odabranog te koji će se skeneri pri tome koristiti. Ipak, digitalizacija bi bila odlično rješenje za očuvanje tako vrijednog fonda, a i za poboljšanje pristupa samom gradivu zbog čega bi se mogao povećati i broj korisnika, ne samo znanstvenika već i studenata koji bi na lakši način mogli pretraživati ono što ih zanima.

Acta Turcarum; Dubrovačka Republika; osmanski spisi; inventarizacija; digitalizacija

nije evidentirano