hrvatski

Veliki rat i psihoanaliza

Na Prvi svjetski rat psihoanaliza je promptno reagirala nizom studija (Freud, Abraham, Jones, Ferenczi, Simmel, Tausk), te je privukla interes institucija koje su u dijalogu s psihoanalizom pokušale domisliti moderni rat i intervenirati u neke njegove segmente. Kako ističe i Freud, s tim su ciljem na Petome psihoanalitičkom kongresu u Budimpešti, u rujnu 1918, u svojstvu promatrača sudjelovali i predstavnici visokih političkih krugova Centralnih sila. Veliki rat međutim koincidirao je s rekonstitucijom same psihoanalize, pa se o odgovoru psihoanalize na primjerice ratne neuroze ne može meritorno raspravljati ne uzmu li se u obzir strukturne promjene u samoj psihoanalizi. U svome izlaganju razmotrit ću primarno tu međuuvjetovanost, posebno s obzirom na Tauskov pristup tome problemu i na Freudovo prevrednovanje mazohizma.

Prvi svjetski rat ; psihoanaliza ; Sigmund Freud ; Viktor Tausk

nije evidentirano