hrvatski

Hipertrofična stenoza pilorusa – retrospektivna petogodišnja analiza

Iako nam u 21. stoljeću etiologija bolesti još nije u potpunosti razjašnjena, kliničko značenje bolesti je veliko jer je bolest u novorođenačkoj dobi česta u usporedbi s ostalim stanjima s kojima se bavi novorođenačka kirurgija. Uz suvremenu dijagnostiku hipertrofičnu stenozu pilorusa danas lako razlikujemo od ostalih diferencijalnih dijagnoza koja se očituju povraćanjem kao glavnim simptomom. Klinika za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb uspješno se nosi sa suvremenim izazovima kako ovoga tako i niza drugih stanja koja pogađaju novorođenčad. Kako bismo približili ovo stanje retrospektivno smo analizirali podatke 40-ero hospitalizirane djece iz bolničkog informacijskog sustava (BIS) u razdoblju od 2010. do 2015. godine te ih iznijeli kao temelj za algoritme postupanja te daljnja istraživanja. Analizirajući niz parametara došli smo do konkretnih zaključaka. Bolest se u prosjeku počela manifestirati 28-og dana nakon rođenja, 63 % djece je razvilo sliku metaboličke alkaloze. Debljina mišićne stijenke verificirane ultrazvukom kretala se u rasponu od 3, 1 mm do 7 mm. Nakon stabilizacije acidobaznog statusa sedmog dana se pristupalo kirurškom zahvatu koji je u prosjeku trajao 48 minuta. Prosječna duljina hospitalizacije iznosila je 11, 64 dana, od čega 2 dana u jedinici intenzivnog liječenja. Komplikacije su zabilježene kod dvoje pacijenata.

hipertrofična stenoza pilorusa; novorođenčad; povraćanje; dječja kirurgija

nije evidentirano