hrvatski

Epidemiološke značajke hantavirusnih infekcija na području tri endemske regije Hrvatske

Cilj ovog istraživanja je prikazati učestalost i epidemiološke značajke hantavirusnih infekcija na području tri endemske regije Hrvatske (okolica Slunja, Lika i Gorski kotar, Slavonija) tijekom tri uzastopne godine. U razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2015. godine, testirano je ukupno 304 ispitanika sa simptomima hantavirusne infekcije. Specifična IgM i IgG protutijela na hantaviruse određena su pomoću komercijalnog dijagnostičkog indirektnog imunofluorescentnog testa testa koji istodobno određuje protutijela na: Hantaan (HTNV), Puumala (PUUV), Dobrava (DOBV), Seoul (SEOV), Saarema (SAAV) i Sin Nombre virus (SNV). Uzorci s dokazanim križno- reaktivnim protutijelima dodatno su testirani western blot testom. Akutna HGBS je dokazana u 75 (24, 7%) bolesnika, dok su u 23 (7, 6%) dokazana IgG protutijela (ranija hantavirusna infekcija). Muškarci su obolijevali češće od žena (80, 0% vs. 20, 0%). Najveći broj oboljelih je bio u dobi od 31 do 50 godina (67, 4%). U epidemijskoj 2014. godini, najveći broj oboljelih je zabilježen u razdoblju od svibnja do srpnja (76, 1%), dok su se u međuepidemijskim godinama slučajevi javljali sporadično tijekom cijele godine, bez izraženog sezonstva. PUUV je dokazan u 81, 3%, a DOBV u 18, 7% bolesnika. U skupini IgG seropozitivnih osoba, bilo je 56, 4% muškaraca i 43, 6% žena. Sve seropozitivne osobe bile su u odrasloj dobi (>21 godine). PUUV je dokazan u njih 52, 2%, a DOBV u 47, 8%. Sva su tri analizirana endemska žarišta bila aktivna uz sporadično i epidemijsko pojavljivanje HGBS. Najveća je aktivnost zabilježena u okolici Slunja i Plitvičkim jezerima, posebno u epidemijskoj 2014. godini. Bolest se većinom pojavljivala u rizičnim skupinama, ali su slučajevi zabilježeni i u općoj populaciji.

Hantavirusi; Epidemiologija; Hrvatska

nije evidentirano