hrvatski

Svjetski rat i irupcija vremena u hrvatsku književnost

Polazeći od studije Carla Schmitta o irupciji vremena u Shakespeareovu tragediju, predlažem raspravu o hrvatskoj književnosti dvadesetoga stoljeća u sličnome okviru. Prema Schmittu, do takve irupcije dolazi s rođenjem moderne Evrope iz duha protestantizma, jer se u tome času raspada jedinstvena teološka platforma koja je dotadašnjoj Evropi osiguravala proces ovlaštenja i nenapuklu figuru suverena. Ako je književnost zbog toga u situaciji da rekonstituira sebe kao instrument domišljanja samih uvjeta politike i ovlaštenja, to je ujedno kriza koja od književnosti neodgodivo zahtijeva da se iznova odredi prema tragičnom događaju – s implikacijom da je tragični događaj, onako kako ga zahvaća književnost, presudan za domišljanje politike i ovlaštenja. Schmitt tako postavlja i pitanje može li se i do koje mjere povijest moderne književnosti izuzeti iz političke povijesti ; također, on sugerira da se politička povijest u modernitetu možda uopće ne može razumjeti osim u relaciji prema književnosti. U svome predavanju razmotrit ću svjetski rat kao sličnu irupciju, posebno u kontekstu hrvatske književnosti. Hipoteza mi je da u dvadesetome stoljeću tragični događaj prestaje biti uporište gdje književnost domišlja irupciju vremena i stvara uvjete za (vlastitu) povijest, a takvo uporište postaju strukture mazohizma.

svjetski rat ; hrvatska književnost ; povijest književnosti ; modernitet ; mazohizam ; Carl Schmitt ; Walter Benjamin

nije evidentirano