hrvatski

Norme za elektroničke vremenske žigove i mogućnosti njihove primjene u arhivskoj struci

Standardizacija elektroničkih potpisa pretpostavlja postojanje i standardizaciju pružatelja usluga povjerenja (engl. Trust Service Providers). U tom kontekstu pojavljuje se i koncept elektroničkoga vremenskog žiga (engl. electronic time stamp) kojim se potvrđuje vrijeme nastanka ili potpisivanja nekog digitalnog zapisa i koji je važan za potvrđivanje elektroničkog potpisa. Autori opisuju osnovni model na kojem se temelje vremenski žigovi, objašnjavaju ulogu tijela za izdavanje vremenskih žigova (engl. Time- Stamping Authority, TSA) te sam proces stvaranja vremenskih žigova. Potom se usredotočuju na norme poput ISO/IEC 18014, RFC 3161, ANSI ASC X 9.95 te relevantne ETSI norme kojima se opisuje korespondencija između TSA i osobe koja traži izdavanje vremenskoga žiga, definiraju sigurnosni zahtjevi, osnovni zahtjevi za pružatelje usluga povjerenja, tj. izdavatelje certifikata, elektroničkih potpisa i elektroničkih vremenskih žigova, osnovni sigurnosni zahtjevi, protokoli, ali i osnovni zahtjevi za tijela koja nadgledaju pružatelje usluga povjerenja te daju ocjenu njihove sukladnosti. Autori analiziraju modalitete primjene pojašnjenih normi, identificiraju procese u kojima se elektronički vremenski žigovi pojavljuju te diskutiraju o njihovome značaju i ograničenjima u kontekstu dugotrajnog očuvanja digitalnih zapisa.

norma ; elektronički vremenski žigovi ; elektronički potpisi ; elektronički certifikati ; dugoročno očuvanje

nije evidentirano