hrvatski

Razvoj metodologije i modela rangiranja visokih učilišta u Hrvatskoj

Kvalitetno obrazovanje i doprinos svjetskom fondu znanja glavni su strateški ciljevi sustava obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske. Ukoliko je kvalitetno obrazovanje poslanje hrvatskog obrazovnog sustava, potrebno je usuglasiti sve dionike oko definiranja kvalitete i modela njezina mjerenja kako bi sva visoka učilišta mogla prilagoditi svoje djelatnosti tome zajedničkome cilju. S druge strane, budući da „nacionalna“ znanost i visoko obrazovanje nisu izolirani sustavi, važno je kvalitetu promatrati i u globalnom svjetlu. Sustavi vrednovanja kvalitete – svjetska i nacionalna rangiranja te vrednovanja u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja i znanosti su, u svojoj suštini, kombinacija odabranih pokazatelja koji mjere ulazne podatke (input), procese (process) i ishode (output) (Westerheijden, 1991) – jedna matrica ili poučavanje i učenje, istraživanje i društvena uloga – druga matrica. Pomoću ove dvije matrice moguće je opisati sustave vrednovanja na globalnoj i nacionalnoj razini te ih usporediti prema vrijednosti udjela pokazatelja u svakoj od kategorija. Analizom udjela svake od šest varijabli unutar ove dvije za svaki od šest analiziranih tipologija vrednovanja, dobiveni su rezultati, odnosno, koncept kvalitete koja se kroz svaki od tipologija na nacionalnoj i svjetskoj razini „nagrađuje“ kao poželjan. Sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj jedan je od rijetkih u Europi koji ne provodi nacionalno, niti globalno rangiranje institucija i(li) programa visokog obrazovanja, stoga potreba ujednačavanja definiranja i vrednovanja kvalitete na nacionalnoj razini treba obuhvatiti i njezinu usklađenost s međunarodnom perspektivom. Ona je, kako je ovo istraživanje potvrdilo, za sada deklarativne prirode, i kreće se od obrazovanja temeljenog na ulaznim podatcima (input), procesima (process) i poučavanju i učenju u smjeru obrazovanja i znanosti temeljenih na ishodima (output) i istraživanju. Ukoliko bi se željela potaći vidljivost te bolja kvaliteta ishoda nastavnog i istraživačkog procesa u Hrvatskoj, što je temeljna kategorija vrednovanja na međunarodnoj razini (rangiranjima), tada bi pokazatelji kvalitete ishoda (output) i istraživanja svakako trebali biti jače kapacitirani (u smislu broja i težinskih udjela) u sustavima vrednovanja i uspoređivanja kvalitete. Kao uravnotežen skup pokazatelja i težinskih udjela, predloženi model rangiranja sveučilišta u Hrvatskoj jedan je od prvih sustavno obrazloženih prijedloga, čija primjena zahtjeva konsenzus svih dionika u sustavu visokog obrazovanja i, naravno, detaljniju razradu u smislu realizacije.

definiranje kvalitete, javna sveučilišta, reakreditacija, svjetska rangiranja, nacionalna rangiranja, postupci vanjskoga vrednovanja, ocjena kvalitete, matrica input – process – output, matrica poučavanje i učenje, istraživanje i društvena uloga, model rangiranja

nije evidentirano