hrvatski

Radikalnost i temporalnost : Julije Knifer, autoportret i umjetničke paradigme 20. stoljeća

Bez obzira na transhistorijski razgovor s antikom (ornamentalni motiv u nazivu djela, repetitivno ponavljanja obrasca), Kniferove slike meandra u Brysonovoj antinomiji između “diskursa” i “figure” u “figurativnom” aspektu predstavljaju “vizualno iskustvo neovisno o jeziku”, odnosno “bivanje slikom” (being-as- image). Između 1970. i 1975. godine Knifer je počeo škarama izrezivati meandre, u crnom i bijelom papirnom kolažu, a nakon izložbe Yvesa Kleina u Zagrebu 1970. godine počeo je primjenjivati IKB ultramarin plavu i boju zlata, također obje boje na jednoj slici u odnosu motiv-pozadina, kao svojevrstan hommage Kleinu, njegovim monokromima i monogoldima, odnosno tendenciji monomanije koja iznalazi svoj završeni oblik, ne-forme, u Monogolds, vizualno rezonantnim platnima nabijenima listićima zlatne boje. Kniferov radni proces i u njemu nastale slike određene su "funkcionalnim mišljenjem”, dok crni motiv- bijela pozadina, ili crna pozadina-bijeli motiv, simboliziraju osovinu “instinkt- inteligencija”.

antislika, autoportret, monokrom, procesualnost u umjetnosti

nije evidentirano