hrvatski

Diskursna i pragmatička analiza zamjenice 'one' u proznom djelu Virginije Woolf na korpusu romana 'To The Lighthouse' i eseja 'A Room of One's Own'

Diskursna i pragmatička analiza zamjenice one u eseju A Room of One's Own i romanu To the Lighthouse usmjerena je na funkciju ove zamjenice u diskursu temeljenom na specifičnoj vrsti korpusa, odnosno književnom djelu, kao i na njenu distribuciju i razloge takve distribucije. Termini diskursna i pragmatička u odnosu nadopunjavanja su, budući da je pragmatička analiza u osnovi diskursna analiza teksta u kontekstu, dok termin diskursna naglašava pragmatičku perspektivu diskursa, odnosno njegovu „usađenost“ u društveno tkivo. Za pragmatički aspekt analize bilo je važno odrediti odnose među sudionicima diskursa i tipove te interakcije, pa su se u okviru njega nametnula ključna pitanja: 1) čije se gledište prikazuje i 2) kome pripadaju glasovi u diskursu. Riječ je o kvalitativnoj analizi pragmatičkih funkcija zamjenice 'one', koje se odnose na njenu dvosmislenu referenciju i česte pomake s drugih zamjenica u diskursu (najčešće zamjenice 'I') na ovu kvazi-neodređenu zamjenicu. Istražena je strategija implementacije impersonalizacije i kvazi- neodređenosti pomoću zamjenice 'one', čije su pragmatičke funkcije u diskursu mnogobrojne. Rezultati istraživanja pokazali su da među najčešćim pragmatičkim funkcijama ove zamjenice prvenstvo ima pomicanje odgovornosti s pojedinca na druge kolektivne entitete i emocionalno distanciranje subjekta (doživljača, govornika, pripovjedača/pisca) u svrhu objektivizacije subjektivnih iskustava i prikrivanja egocentričnosti. Ciljevi diskursne analize vrlo su bliski pragmatičkim ciljevima, budući da se pomoću analize diskursa proučavalo na koje je sve načine zamjenica 'one' implementirana u diskurs u svrhu realizacije navedenih pragmatičkih funkcija. Zamjenica 'one' analizirana je u okviru modela tranzitivnosti, koji predstavlja strukturni koncept sistemsko-funkcionalne lingvistike, fokusirajući se na tipove procesa u koje je zamjenica 'one' uključena, uloge sudionika u tim procesima, kao i na načine na koje ovaj sistemski obrazac tranzitivnosti oblikuje cjelokupni narativni diskurs. Model tranzitivnosti realizira se u sklopu ideacijske metafunkcije jezika, uz koju se rad bavi i interpersonalnom i tekstnom metafunkcijom. U sklopu interpersonalne metafunkcije istraživala se modalnost i uloga modala u konstituiranju značenja zamjenice 'one', a u okviru tekstne metafunkcije u središtu je zanimanja uloga zamjenice 'one' kao kohezivnog sredstva u diskursu te forički odnosi koje uspostavlja u tekstu. U žarište istraživanja postavljena je povezanost zamjenice 'one' s društvenim i diskursnim varijablama poput pitanja spola i rodne ravnopravnosti u jeziku, ali i vrste i sadržaja diskursa te je iscrpno analizirana njezina pojavnost u okviru slobodnog neizravnog diskursa. Ova kategorija prikaza diskursa predstavlja glavno sredstvo stvaranja dvoznačja, odnosno polifonije u diskursu, a njezina je osnovna funkcija naoko isključiti „sveznajućeg“ autora iz pripovijedanja i filtrirati diskurs „samo“ kroz prizmu protagonista uz minimalnu intervenciju naratora. Woolf je u primjeni ove kategorije bila jedna od predvodnica među modernističkim piscima koji su na ovaj način željeli izvršiti radikalan pomak prema kršenju jezičnog standarda i pokazati svoju sklonost prema polivokalizmu, odnosno koegzistiranju različitih varijeteta u diskursu. Detaljna analiza zamjenice 'one' u svim navedenim aspektima omogućila je određivanje referencijskih polja ove zamjenice u odabranom korpusu sukladno sustavu klasifikacije koji je predložila Wales (1980b). Budući da ova zamjenica posjeduje raznolik spektar značenja unutar svojih referencijskih polja (generičko, generičko-egocentrično i progresivno- egocentrično značenje), u radu je promatrana kao zasebna kategorija osobnih zamjenica i nazvana je neodređeno-osobnom zamjenicom koja može stajati na mjestu sasvim konretnih osobnih zamjenica, poput 'I', 'you' ili 'we'. Time se potvrđuje trojna priroda zamjenice 'one' koja je relevantna i u suvremenom engleskom jeziku, osobito u specifičnim tipovima diskursa, u kojima je naglasak na umanjivanju osobnih zasluga, objektivizaciji prikaza subjektivnih polazišta i izbjegavanju preuzimanja odgovornosti.

diskursna i pragmatička analiza, zamjenica one, referencija, pragmatičke funkcije, sistemsko-funkcionalna lingvistika, slobodni neizravni diskurs, nova kategorija osobnih zamjenica

nije evidentirano