hrvatski

Strojno i konvencionalno prevođenje s engleskoga na hrvatski:usporedba pogrešaka

Strojni prijevod je prijevod koji je proizveo računalni program bez čovjekove intervencije (Forcada 2010). Uvođenjem statističke metode (Koehn 2010), koja se služi analizom velikog broja tekstova na temelju vjerojatnosti, strojno prevođenje daje sve bolje rezultate. Ipak, na današnjem stupnju razvoja tehnologije, strojni prijevodi iziskuju čovjekovu redakturu ako im je svrha objavljivanje, a ne samo informiranje o sadržaju teksta (Allen 2003). Zbog potencijala za ubrzavanje i pojefinjenje prijevodnog procesa (Hutchins 2003), redaktura strojnih prijevoda sve se više primjenjuje u profesionalnoj praksi, a očekuje se da će se taj trend i nastaviti (Cronin 2013). Tako redaktura strojnog prijevoda postaje novom vještinom koja se očekuje od prevoditelja (OPTIMALE 2012). Informacije koje mogu poslužiti redaktorima strojnih prijevoda tiču se vrsta pogrešaka koje mogu očekivati u određenoj jezičnoj kombinaciji i tipu teksta, o čemu za hrvatski kao ciljni jezik još nema dovoljno istraživanja. U ovom se istraživanju provjeravaju hipoteze da se strojni prijevodi s engleskog na hrvatski razlikuju od konvencionalnih prijevoda po broju i vrstama pogrešaka te da je distribucija pogrešaka povezana s tipom teksta. Kako bi se provjerile te hipoteze, grupa prevoditelja početnika prevela je korpus izvornih tekstova koji pripadaju četirima različitim tipovima. Isti su tekstovi prevedeni i strojno. Na tako dobivenim prijevodima provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza pogrešaka. Očekuje se da će rezultati biti relevantni za obrazovanje redaktora strojnih prijevoda te za usavršavanje sustava strojnog prevođenja, osobito za hrvatski kao ciljni jezik.

strojno prevođenje, konvencionalno prevođenje, analiza pogrešaka, redaktura prijevoda

nije evidentirano