hrvatski

Sustav za spajanje video-snimki

U radu su prikazane metode detekcije ključnih točaka, uparivanje ključnih točaka, proračun homografije na temelju ključnih točaka, uklapanje slike na finalnu površinu, algoritmi za spajanje slika te implementacija sustava za spajanje video-snimki. Kod detekcije ključnih točaka bitno je detektirati dijelove slike koji su specifični kako bi se slika što bolje mogla opisati pomoću pronađenih ključnih točaka. Nakon detekcije potrebno je opisati ključne točke pomoću vektora koji će biti jedinstven za svaku ključnu točku te će biti zapravo kao „otisak prsta“ ključne točke. Na kraju se opisane ključne točke uparuju. Iza uparivanja potrebno je proračunati transformaciju. Najpoznatija transformacija koja se koristi za preslikavanje slika je homografija ili perspektivna transformacija. To je 3x3 kvadratna matrica za čiji je proračun potrebno odabrati najmanje 4 karakteristične točke na temelju kojih se određuju parametri za preslikavanje slike. Nakon obavljenih prethodnih koraka potrebno je odabrati površinu na koju ćemo projicirati krajnji rezultat te maknuti razlike u ekspoziciji među slikama kako bi dobili što atraktivniji rezultat. Sve prethodno navedene korake objedinjuju algoritmi za spajanje slika. Algoritmi se uglavnom razlikuju u primjeni tehnologije u određenom koraku, ali redoslijed provođenja koraka ostaje isti. Na temelju opisanih koraka u radu je implementiran sustav za spajanje video-snimki te su rezultati testiranja i implementacije prikazani u radu.

spajanje slika ; uparivanje ključnih točaka ; homografija ; spajanje video-snimki

nije evidentirano