hrvatski

Sarin, VX, Novichok – zašto su još uvijek prijetnja?

Sarin, VX i Novichok su spojevi koji pripadaju skupini visokotoksičnih organofosfornih živčanih bojnih otrova. Razvoj, proizvodnja, nabava i skladištenje navedenih spojeva, kao i drugih iz skupine živčanih bojnih otrova, zabranjeni su međunarodnom konvencijom o zabrani kemijskog oružja. Svaka manipulacija uzorcima ovih spojeva, pa i ona u svrhu znanstvenih istraživanja gdje se koriste izuzetno male količine tih spojeva, pod strogom je regulativom i kontrolom svjetske Organizacije za zabranu kemijskog oružja (Organisation for the Prohibition of Chemical Weapon) čija članica je i Republika Hrvatska. Međutim, unatoč viskom stupnju kako kontrole korištenja tako i bilo koje druge manipulacije tim spojevima, nepoštivanju Konvencije i postojanju zaliha bojnih otrova svjedočimo i danas kroz terorističke napade u Siriji i Velikoj Britaniji, a posljedice trovanja su strašne. Razlog korištenja upravo tih spojeva je njihova vrlo visoka toksičnost i relativno jednostavna sinteza kao derivata fosforne kiseline. Živčani bojni otrovi većinom su bez boje i mirisa, lako hlapljivi te ih je teško detektirati. Najveću opasnost predstavljaju raspršeni u obliku aerosola ili u kontaktu s kožom, a jedna kapljica čistog spoja dovoljna je da usmrti odraslog čovjeka. Učinkovitost terapije kod trovanja koja se danas primjenjuje ovisi o samom tipu otrova. Na žalost, ne postoji protuotrov koji bi bio djelotvoran za širi spektar ovih spojeva. Glavna meta djelovanja živčanih bojnih otrova je enzim acetilkolinesteraza čija je uloga u organizmu razgradnja acetilkolina, kemijskog prijenosnika živčanih impulsa u živčanim i mišićnim sinapsama čime se omogućava normalno održavanje homeostaze organizma. Inhibicijom acetilkolinesteraze prekida se pravilna signalizacija među neuronima i posljedice su trenutne što se manifestira tzv. kolinergičkom krizom. Ova kriza koja uključuje mučnine, salivaciju, paralizu dišnog sustava, kao krajnji ishod ima smrt organizma. Nekoliko grupa znanstvenika u svijetu, uključujući i jednu grupu iz Hrvatske, intenzivno istražuje razvoj protuotrova u svrhu reaktivacije acetilkolinesteraze inhibirane nekim od navedenih spojeva koji bi bili učinkovitiji od onih koji se koriste danas. Potencijalni protuotrovi se specifično dizajniraju kako bi svojom strukturom odgovarali aktivnom mjestu enzima. Da proces reaktivacije nije tako jednostavan govori i činjenica da se unatoč testiranom čitavom nizu molekula još uvijek nije došlo do željenog cilja. Također, toksičnost samih novih potencijalnih protuotrova ograničava daljnje korištenje u terapijske svrhe. Stoga se istraživanja proširuju i na druge moguće oblike terapije koji bi uključivali administraciju tzv. aktivnih enzima kao „čistaća“ organizma od organofosfornih bojnih otrova. Međutim, upotreba takvih enzima uglavnom je vezana za profilaksu tj. kao predtretman prije izlaganju otrovima što nije primjenjivo za širu populaciju. Kroz ovo predavanje dat će se pregled najnovijih spoznaja i pokušati odgovoriti zašto danas, nakon gotovo 50 godina istraživanja, još uvijek nemamo adekvatnu rješenje ovog problema. "Istraživanje uz potporu Hrvatske zaklade za znanost, projekt UIP-2017-05-7260."

protuotrovi, živčani bojni otrovi, acetilkolinesteraza, organofosforni spojevi, oksimi

nije evidentirano