engleski

Relations Between Cartoons and Painting in the Work of Antun Motika

(rad je izvorno objavljen na engleskom jeziku, a sažetak na slovenskom) Interpretacija odnosa karikature i slikarstva Antuna Motike (Pula, 30.12.1902.- Zagreb, 13.2.1992.) temelji se na analizama karikatura koje je Motika izrađivao za vrijeme školovanja u gimnaziji u Pazinu te na karikaturama koje je objavljivao 1929. i 1930. godine u zagrebačkom humorističkom tjedniku "Koprive". Uočene su i protumačene razlike u likovnom izrazu između karikatura iz 1929. koje su po nekim svojstvima bliske karakteristikama izraza Georga Grosza, a karikature iz 1930. može se povezati sa svojstvima Picassovog neoklasicističkog načina izražavanja. Kao što je Picasso prestao izrađivati karikature nakon što se počeo izražavati na kubistički način, tako se i Motika iza 1930. više nije bavio karikaturom nego je elemente grotesknog i karikaturalnog inkorporirao u štafelajno slikarstvo i skulpturu. Istraživanje odnosa karikature i slikarstva omogućilo je interpretaciju složenog odnosa različitih utjecaja i individualnih značajki Motikina likovnog izraza. Kao posebno zanimljivo istaknuto je nekoliko značajnih elemenata Motikinog izraza prisutnih još od vremena djetinjstva, a koji su najbolje vidljivi u bilježnici "Moje karikature" iz 1918. - 1919. godine kada je Motiki bilo 16 odnosno 17 godina. Uočeno je da je već tada intuitivno iskazana Motikina zaokupljenost prikazivanjem prostora i svjetla na taj način što je prostor često promatrao s povišena očišta ili iz ptičje perspektive, a čestu prisutnost sunca kao izvora svjetlosti možemo povezati s temom svjetlosti koja je središnji motiv njegova stvaralaštva, motiv s kojim je radio raznovrsne eksperimente od 1940. godine kada je došao u Zagreb. Tada je započeo upotrebljavati raznovrsne materijale i kombinirati različite tehnike. U to vrijeme nastajale su i njegove apstraktne slike na kojima je prenosio ritam glazbe. Velik dio cjelokupnog stvaralaštva izveden je u tehnikama gvaša i akvarela, a od završetka Drugog svjetskog rata često je radio kolaže, dekalkomanije, svjetlosne projekcije, a također i skulpture u keramici, staklu i bronci. Motiv svemira, odnosno sunčeva sustava također često nalazimo u kasnim godinama njegova stvaralaštva. Prikazivanje prostora gotovo iz ptičje perspektive ili iz izrazito povišena položaja osim na crtežima u gimnazijskoj bilježnici prisutan je i na karikaturama objavljivanim 1929. godine u "Koprivama". Motikin desetomjesečni boravak u Parizu 1930. godine u svakom slučaju bio je značajan za njegovo sazrijevanje, ali prenaglašavanje utjecaja Bonnarda, Utrilla, Dufya ili drugih slikara pogrešno je jer je Motika najraznovrsnije utjecaje upijao i transformirao kroz rad na vlastitom izrazu, neprestano razvijajući ona svojstva koja su njegovom duhovnom ustrojstvu bila najbliža. Upravo ta svojstva lako prepoznajemo već u dobi od 16 odnosno 17 godina, kada još nije mogao poznavati djela slikara tzv. pariške škole. Rasvjetljavanje odnosa karikature i slikarstva Antuna Motike omogućava bolje razumijevanje njegova stvaralačkog procesa i logičnog razvoja bogatog i zanimljivog opusa. Saznanja o formiranju Motikinog likovnog izraza mogu doprinositi novim interpretacijama kao i valorizaciji stvaralaštva kojem treba naći mjesto i u povijesti umjetnosti izvan nacionalnih okvira u kojima je nastalo.

cartoon; caricature; high and low art; grotesque; painting; drawing; 20th century art;

nije evidentirano