hrvatski

Juraj Skarpa

Juraj Skarpa (Stari Grad, 1881. - Zagreb, 1952.) studirao je kiparstvo na Kunstgewerbeschule u Becu i na Umjetnickoj akademiji u Zagrebu. Sljednik je bogate tradicije graditelja starogradske obitelji Skarpa aktivnih u 17. i 18. stoljecu na nizu graditeljsko-klesarskih poduhvata. Zapisana su imena majstora Ivana Krstitelja Skarpe, Jerolima Skarpe, Kuzme Skarpe i Josipa Skarpe. Realizirao je mnoga figurativna djela u sadri, kamenu, drvu, bronci, obradjujuci teme vezane uz zenski akt, ljudska stradanja i izrazajna psiholoska stanja. Znacajan dio opusa zauzimaju djela religijskog sadrzaja i grobljanske plastike. Vecinu opusa stvorio je u medjuratnom razdoblju kada priredjuje i svoje samostalne izlozbe (1921., 1925., 1937.). U stilskom pogledu Skarpino djelo pripada hrvatskom medjuratnom modernizmu. Posebno valja naglasiti da je njegov ekspresionisticki kiparski ciklus rijetkost unutar hrvatskog ekspresionizma pretezno postvarenog u slikarstvu. Zamjetnu kvalitetu ostvario je u djelima zenskog akta od kojih se neka smatraju izuzetnima u toj tematici u nas. Sakralni opus istice gotizirajuce stilske osobine u priklonu Ivanu Mestrovicu. Zamjetni su i elementi secesijskog izraza i monumentalisticke stilizacije. Neki od kriticara smatraju Skarpu zacetnikom kritickog realizma u Hrvatskoj prije pojave grupe Zemlja.

Juraj Skarpa; Dalmacija; skulptura; modernizam

nije evidentirano