hrvatski

Varijantni jezični ostvaraji u magijskim tekstovima Tkonskoga zbornika

Jezično se analizira glagoljaški bajalački tekst iz 16. st. te se ukazuje na brojne probleme kako pri definiranju pojedinih jezičnih osobitosti tako i pri njihovu smještaju u okvire pojedinih starih hrvatskih jezičnih sustava. Jezik proučavanoga teksta odraz je jezične slike s aktualnim jezičnim mijenama kao i tadanje književnojezične (čakavske) norme koju karakterizira otvorenost prema susjednim i srodnim sustavima (crklvenoslavenski, kajkavski i štokavski). Pojedine jezične raznolikosti odraz su autorova stava kao i stilske manire razdoblja u kojemu je stvaralaštvo prepisivačke književnosti koncentrirano na područje variranja izrazom (variranje elementima koje nudi sustav sam - sinkronijske sustavske varijante ; variranje elementima koji su rezultat jezičnih mijena - dijakronijske sustavske varijante, te variranje elementima koji su rezultat dodira sustava - interferencijske varijante). Tako su zaključci o jeziku proučavanoga teksta više zaključci o onodobnoj stilskoj i jezičnoj normi negoli zaključci o jeziku određenoga prostora ili vremena.

glagoljaški tekst; čakavski književni jezik; jezični dodiri; jezične i stilske varijante

nije evidentirano