hrvatski

Žrtvovanje konja na Jadranu u Iliriku

Rekonstruira se žrtveno pokapanje konja u more u Iliriku, o čemu izvještavaju Servije i Fest. Koristi se komparativno indoeuropska baština (grčka, starorimska, irska, osobito staroindijska). Primatelj žrtve autohtono je božanstvo, nazvano konjolikim Neptunom, dakle, globalno srodstvo Posejdonu Hippiosu. Ono je gospodar voda/mora, poplava i suša, tvorac prvog konja i vjerojatno, mitski otac (svojevrsni Deus Pater), poput Posejdona Hippiosa tj. Genethliosa iz Argolide. Srodna je opća struktura ove argejske i ilirske žrtve, kao i one venetske Diomedu na Timavu. U radu se, međutim, posebno analizira simbolička veza konja i vode, odnosno konja i sunca/vatre. U "ilirskoj" žrtvi uspostavljena relacija: konj-voda-uranjanje-godina/ciklus, upućuje na: a) solarnost/kozmičnost žrvtvenog konja, i b) moguću vezu "ilirskog" Posejdona s konceptom "vatre u vodi", odnosno s aspektima božanskog "Potomka voda" (Apam Mapat, Nechtan, Neptun). "Ilirski" konj, žrtvovan "gospodaru voda", nadzire vodene sile- moć vatre u vodama. To pokreće veliki jednogodišnji ili osmogodišnji ciklus (očišćenja, plodnosti, blagostanja) i uspostavlja ravnotežu zajednice. Konačni cilj žrtve je kontinuitet poretka (vlasti): prirodnog, nebeskog i zemaljskog (sakralnog i profanog).

konj; žrtva; voda; sunce; potomak voda

nije evidentirano