hrvatski

Gospodarenje mediteranskim prirodnim resursima

Prihvaćajući ekosustav kao integralnu cjelinu sastavljenu od biocenoze (koja nadalje u svom opsegu uključuje fitocenozu i zoocenozu) i biotopa ili staništa, može se općenito zaključiti da je ravnoteža između biljne i životinjske komponente ekosustava postojala odvajkada. Upravo je tu ravnotežu između biljne i životinjske komponente ekosustava poremetio čovjek što je prouzrokovalo regresivni razvoj biljnog pokrova tijekom cijelog povijesnog razdoblja. Danas s novim spoznajama, posebno što se tiče uloge (divljih i domaćih) životinja u ekosustavu i poznavanjem samog kapaciteta okoliša (ili biotopa), sve se više protežira sasvim novi pristup u gospodarenju prirodnim pašnjačkim resursima. Taj se pristup u prvom redu temelji na ekološkim principima održivog gospodarenja prirodnim ekosustavima, što znači da je prirodna pašnjačka vegetacija obnovljivi prirodni resurs i da se sunčeva energija akumulirana u organskoj tvari zelenih biljaka jedino može iskoristiti ispašom herbivora. Znanost o gospodarenju prirodnim pašnjačkim resursima jedinstvena je u usporedbi s drugim prirodnim disciplinama jer u svojoj temeljnoj postavci povezuje biljku i životinju u jednu integralnu cjelinu, a ne postupa s njima kao odvojenim komponentama ekosustava.

Mediteranski biljni pokrov; gospodarenje prirodnim resursima; ekologija bilja; stočarstvo; pašnjaci; biljne zajednice

nije evidentirano