hrvatski

Hrvatski identitet : trajnost i fluidnost : uporedba Kvarnera i gorske Dalmacije

U prvom poglavlju raspravlje se o metodološkim problemima i ističe se da komparativna povijesno - antropološka analiza gorske Dalmacije i Kvarnera treba biti utemeljena na interdisciplinarnoj povijesnoj antropologiji uz korištenje mnogih znanosti (genetika, socijalna biologija, biološka psihologija i dr.). U objašnjenju postanka moderne hrvatske nacije mogu se primijeniti sve današnje primordijalne, perenijalne, etnosimboličke, modernističke i postmodernističke paradigme. U Jugoistočnoj Europi valja otkrivati pokretačke mitove i tradicionalne matrice utemeljene na arhetipovima pri čemu je vrlo važno tumačenje relikata poganskih običaja. Na Hrvate se ponajčešće pogrešno gleda kao na homogen narod. Međutim, u zemljopisnim okvirima Ilirika (autor negira pojam Balkan) stvarali su se raznoliki socio-povijesni modeli koji su ovisili o povijesnim okolnostima. O hrvatskoj raznolikosti svjedoče dvije različite mikrohistorije koje se upoređuju u ovoj knjizi. Autor dokazuje da je hrvatski identitet postojao prije osmanske navale, a anliza izvora jasno ukazuju da se hrvatski atribut u Dalmaciji i na Kvarneru prenio u 17. i 18. stoljeće i da je bio istoznačan sa slavenskim i morlačkim. . U. drugom poglavlju raspravlja se o gorsko dalmatinskom patrijarhalnom društvu u mletačkoj Vojnoj krajini. To se društvo odlikovalo zadružnim životom, dominirajućim položajem muškaraca, potčinjenim društvenim položajem žena i surovim odgojem. Na osnovu ideologije (epska poezija, mitovi i dr.) te povijesnih izvora i literature moguće je odrediti jedan sindrom koji se uvjetno može nazvati sindrom Kraljevića Marka. Ovaj se sindrom iskazuje u destruktivnom ponašanju, a glavni su mu simptomi projekcije, kastracijski strah, paranoja, narcizam, eksternalizacija agresije i negativne emocije poput mržnje koje se prenose s generacije na generaciju do danas. Ovim simptomima valja dodati i traumatsku neurozu koja je posljedica raznolikih situacija koje subjekt doživljava kao ugrožavanje života. U nesvjesnom su utemeljeni mnogi arhetipovi koji su preživjeli od pradavnih vremena do naših dana i dio su sadašnje kolektivne svijesti. Vrijednosni sustav patrijarhalaca je postojan i teško se mijenja te je stoga dobar prediktor ponašanja pojedinaca i grupa. Tehnološki razvoj Dalmacije, a posebno njenog gorskog dijela, bio spor jer ga nije poticala Mletačka Republika na umoru niti mu je kasnije jače impulse davala Austrija. Spor tehnološki razvoj održavao je zatvorenost i stare patrijarhalne društvene odnose. Ipak, autor naglašava da hrvatsko dalmatinsko patrijarhalno društvo ima niz pozitivnih značajki koje se zanemaruju. Na kraju poglavlja razrađene su tri sastavnice hrvatskog nacionalizma u gorskoj Dalmaciji u 18. stoljeću (djelovanje franjevaca, epska poezija i hajdučki mit). Autor ne zanemaruje ni narodno praznovjerje (vjerovanje u nadnaravna bića i dr.) koje je bilo podržavano strahovim na graničnom području i prelilo se u modernu naciju. U trećem poglavlju raspravlja se o kvarnerskom agrarno - urbanom modelu koji je potpuno drukčiji od onog na području gorske Dalmacije. Poslije osmanlijske navale ostaci stare hrvatske matriks, koju obilježava čakavski govor, održani su na ograničenom hrvatskom priobalnom području, a tu spada i kvarnersko. Kvarnerska regija predstavlja posebno hrvatsko pravno područje. Tu je pravni sustav zadržavao tradicionalne propise, ali se i prilagođavao promjenama. Položaj žene na Kvarneru bitno se razlikovao od potčinjenog položaja žene na patrijarhalnom području. Na mentalitet stanovništva utjecale su bratovštine, glagoljaška tradicija, lirska poezija i poseban glazbeni izraz. U obiteljskom životu Primoraca uoči Drugog svjetskog rata prevladavao je tip "nove stabilizacije" (kontinuiranog razvitka) za razliku od "burne transformacije" na patrijarhalnom područja. U tipu "nove stabilizacije" nema zadruga nego prevladava jezgrena obitelj. Otvoreno kvarnersko društvo u novom vijeku tehnološki se brže razvijalo od patrijarhalnog društva gorske Dalmacije. Izgradnja cesta (Karolina, Lujzijana) u 18. stoljeću omogućila je razvoj gospodarstva, a Habsburgovci su sve veću pažnju poklanjali "vratima Jadrana". Tehnološki razvoj, koji je posebno zahvatio Rijeku, utjecao je na društveni razvitak sprečavajući, u prvom redu, opstanak obiteljskih zadruga. Završno poglavlje predstavla razmišljanje na kraju knjige uz isticanje ideje da tragovi prošlosti žive u sadašnjosti. Autor na temelju istraživanja P. Bezinovića ukazuje da postoje razlike u strukturi vrijednosnih sustava mladih Dubrovačko - neretvanske i Primorsko - goranske županije što je posljedica povijesnog razvoja. Na kraju knjige autor upozorava na potrebu očuvanja hrvatskog identiteta u doba globalizacije i ulaska u Europu. Taj se identitet u novim uvjetima u demokratskoj Hrvatskoj može modernizirati samo uvažavanjem tradicije uz otkrivanje velikog bogatstva, ali i negativnog balasta u hrvatskom narodu. Na taj se način može ostvariti gledište socijalnih biologa da se izmjenom okoline može utjecati na izmjenu djelovanja gena. Time se otklanja rasistički odnos preme dijelu hrvatskog naroda iz patrijarhalnog područja koji se označuje "ognjištarskim" atributom uz mišljenje da je tom dijelu nemoguće promijeniti mentalitet. Konačno se naglašava da u narodnoj samospoznaji i uklanjanju raističkih predrasuda veliku ulogu treba dobiti odgojno obrazovni sustav.

nacija; interdisciplinarnost; zadruga; jezgrena obitelj; otvorenost; zatvorenost; vrijednosni sustav

nije evidentirano