hrvatski

Ranokršćanska arhitektura na području današnje šibenske biskupije

Za razliku od nekih drugih prostora u Dalmaciji koji su imali kolonijalna središta i bili biskupije tijekom 4. st. kao što su bili Solin (Salonae) ili Zadar (Iader), gdje su otkriveni ostatci najranije kršćanske arhitekture iz druge polovice 3. (Solin) i početka 4. st. (Zadar), na prostoru koji obuhvaća današnja šibenska biskupija, nema tako starih nalaza ranokršćanske arhitekture. Vrlo slaba istraženost terena, odnosno mali broj poznatih tlorisa ranokršćanskih kompleksa (svega devet) – od kojih su samo četiri danas vidljiva na terenu – razlog su što ne možemo izvoditi šire zaključke, tj. opširnije raspravljati o ostatcima ranokršćanske arhitekture na navedenom području. Ipak, možemo ustvrditi da je ranokršćanska arhitektura sa sigurnošću utvrđena ili pretpostavljena (na temelju nalaza ranokršćanske kamene plastike, ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture, grobova/sarkofaga i sl.), na 27 nalazišta. Možemo pretpostaviti da se kršćanstvo na prostorima današnje šibenske biskupije širilo usporedno sa širenjem te vjere na ostalim prostorima provincije Dalmacije. Paralelno sa širenjem kršćanstva nastaju i najraniji ranokršćanski objekti (oratoriji), najprije u privatnim kućama ili sličnim objektima (domus ecclesiae), a ponegdje i u okviru javnih građevina. U vrijeme 4. st. prostor današnje šibenske biskupije nalazio se u okviru jadertinske i salonitanske biskupije. Osnivanjem biskupije sa sjedištem u Skardoni, najvjerojatnije u 5. st., otprilike polovica toga prostora pripala je toj novoosnovanoj biskupiji, dok je drugi dio ostao u salonitanskoj biskupiji i metropoliji. Ranokršćanski kultni objekti u gradskim središtima (municipijima) na prostoru koji danas obuhvaća šibenska biskupija zasad su gotovo nepoznati. Jedna od takvih građevina pronađena je u Danilu kod Šibenika (antički Rider). Riječ je o manjem objektu, nastalom adaptacijom dijela termalnoga kompleksa luksuznoga stambenog objekta u oratorij, tako da je bazen za kupanje uz tepidarij postao njegova apsida, a dograđeni su lateralni zidovi i pročelje. Vrlo rani ranokršćanski kultni objekti nastali su i na ruralnim prostorima. Radi se također o oratorijima čiji nastanak treba također datirati u drugu polovicu 4., odnosno najkasnije na sam početak 5. st. Jedan od njih nastao je u okviru velikoga gospodarskog imanja (villa rustica) u Ivinju kod Tisnog. Taj je objekt iznimno zanimljiv i raritetni je primjerak na našim prostorima. Po svoj prilici veća je prostorija rustične vile pretvorena u dvoransku bogomolju u kojoj je gotovo na sredini izrađena veća zidana menza oko koje su se vjernici okupljali na molitvu. Drugi oratorij, također nastao u okviru gospodarskog imanja, pronađen je u zaseoku Trbounju – Čupićima kod Drniša. Riječ je o manjem objektu s apsidom i narteksom, nastalom adaptacijom ranije arhitekture. Tijekom 5. st. oratorij u Rideru pretvoren je u crkvicu koja je dobila najvjerojatnije cemeterijalnu funkciju, jer se uz nju formiralo groblje, koje je ostalo u upotrebi sve do srednjega vijeka. Tada (s južne strane pročelja) nastaje najvjerojatnije i memorija sa sarkofagom, koja je možda bila i presvođena. Sredinom ili tijekom druge polovice 5. st. u crkvu se pretvara i oratorij u Ivinju kod Tisnog. Crkva dobiva bazilikalni oblik, upisanu apsidu, narteks, pastoforije, a gradi se i krstionica. Takav tip građevine ima jednu jedinu najbližu analogiju na našim prostorima. To su ostatci ranokršćanske crkve pronađene u Prološcu Donjem – Postranju kod Imotskog. Ranokršćanska crkva u Ivinju zbog upisane apside povezivala se s tzv. sirijskim tipom ranokršćanskih građevina, međutim, za takvu interpretaciju nema valjanih razloga. Naime, upisana apsida nastala je samo zato što unutar postojećega kvadratnog prostora oratorija nije bila moguća njezina drugačija izvedba. Otprilike u istom vremenu kada se adaptira crkva u Ivinju, najvjerojatnije nastaje i sjeverna crkva kompleksa dvojnih crkava u Srimi kod Vodica. Ukoliko bi se pokazala točnom pretpostavka da je crkva možda u prvoj fazi imala longitudinalni tloris s jednom u prostoru istaknutom apsidom, a da su bočne apside naknadno dodane, vrlo je moguće da je u tom vremenu nastala i ranokršćanska crkva pronađena u Biočiću kod Drniša (antička Promona). Teško je reći je li još neka od utvrđenih, odnosno na temelju nalaza kamene plastike pretpostavljenih ranokršćanskih crkava na području današnje šibenske biskupije nastala tijekom 5. st., jer je ponekad vrlo teško pouzdano razlikovati crkve iz 5. od onih iz 6. st. Uz 6. st. možemo ipak vezati nastanak većine sa sigurnošću utvrđenih ili pretpostavljenih ranokršćanskih građevina na području današnje šibenske biskupije. Graditeljske aktivnosti tijekom 6. st. najvećim dijelom treba vezivati za vrijeme nakon protjerivanja Istočnih Gota s prostora Dalmacije (537.), odnosno za razdoblje ranobizantske vlasti nad tim prostorima. Najveći broj crkava 6. stoljeća nastao je na stambeno-gospodarskim imanjima (villae rusticae), ali se jedan dio crkava može vezati i uz vikuse, međutim, razliku između rustične vile ili naselja na terenu je (zbog nedostatka arheoloških istraživanja) najčešće teško utvrditi. U 6. st. uz sjevernu crkvu na Srimi kod Šibenika dograđuje se južna, tako da nastaje kompleks dvojnih crkava (geminae). To je ujedno zasad jedini sa sigurnošću potvrđen kompleks ranokršćanskih dvojnih crkava na šibenskom području. Inače, na prostoru provincije Dalmacije dvojne ranokršćanske crkve pojavljuju se na petnaestak nalazišta. Na najvećem broju lokaliteta one nisu istodobne, već je najprije nastala jedna, a druga je dograđena kasnije. O nastanku, namjeni i drugim pitanjima u vezi s takvim tipom crkava kod istraživača postoje različita mišljenja i zasad nema konačnog rješenja toga problema. Ipak, po svemu sudeći, na lokalitetima gdje je najprije nastala jedna, a druga dograđena kasnije, glavni razlog nastanka dvojnih crkava jest povećanje broja vjernika, odnosno postojeća crkva postala je "pretijesna", pa je najjednostavnije bilo sagraditi još jednu crkvu. Izgledno je da su takve crkve podizane i kako bi se omogućio veći broj oltara na kojima se može obavljati liturgija, tj. više dnevnih liturgija. Isto tako, dvije crkve omogućivale su obavljanje kompleksnih ritusa, odnosno njihovo premještanje iz jedne u drugu crkvu, procesije i sl. Pod utjecajem istočne arhitekture nastala je crkva u Bilicama kod Šibenika. Riječ je o crkvi s trikonhalnim istočnim dijelom, čiji su vanjski zidovi raščlanjeni lezenama, a imala je pastoforije, narteks i atrije. Trikonhalni tip crkava mogao je biti namijenjen složenoj liturgiji s antifonim pjevanjem, jer su konhe stvarale izvanrednu akustiku, ali isto tako on je mogao imati i simbolično značenje, odnosno označivati Sveto Trojstvo ili pak križ. Crkve toga tipa relativno su često zastupljene na istočnom jadranskom prostoru. Najbliže analogije crkvi u Bilicama u nalazimo u Pridrazi kod Novigrada – Sv. Martin i Sutivanu na otoku Braču. Utjecaj sjevernotalijanske (ravenske) arhitekture očituje se u pojavi poligonalne apside. Ta pojava utvrđena je na Crkvini u Čupićima – Trbounju kod Drniša, kao i u Sučevićima u Mokrom polju kod Knina. Dosad se uglavnom držalo da takvih apsida južnije od zadarskoga područja nema, međutim, spomenuta dva primjera potvrđuju da granicu te pojave treba proširiti južnije, do šibenskoga područja. Uz crkvu u Trbounju gradi se i krstionica, s katekumenejem, a nekadašnji oratorij dobiva drugu funkciju. Tijekom sredine ili druge polovice 6. st. nastaje nesumnjivo crkva u okviru ranobizantskog utvrđenja na Čukeru u Mokrom polju. U istom vremenu, iako to ne možemo reći sa sigurnošću, najvjerojatnije su nastale i ranokršćanske crkve u Žažviću kod Bribira i Biskupiji – Katića bajamima kod Knina. Također tada nastaje i dobar dio ranokršćanskoga kompleksa u Biočiću kod Drniša – bočne apside crkve i memorija. Tijekom navedenog vremena napravljene su i manje preinake na kompleksu ranokršćanske arhitekture u Ivinju. Tada, između ostalog, nastaje apsida na krstionici. Dogradnja polukružne apside na krstionicama u ranobizantsko doba zabilježena je na više lokaliteta u provinciji Dalmaciji, između ostalog i na kompleksu dvojnih crkava u Srimi. Ta je pojava nesumnjivo povezana s promjenama u obredu krštenja, odnosno postavljanjem oltara u krstionice. Izvorni ranokršćanski titulari na prostoru današnje šibenske biskupije sačuvani su samo kod neznatnog broja crkava. Budući da s Justinijanovom rekonkvistom, dakle od 6. st., istočni sveci preuzimaju glavnu ulogu, možemo vjerovati da je tako bilo i na šibenskom području, a između ostalog učestale su bile posvete sv. Mihovilu. Namjene naprijed opisanih ranokršćanskih crkava na području današnje šibenske biskupije ne mogu se uvijek odrediti. Zasigurno je najveći broj njih imao funkciju "župnih", dakle za okupljanje kršćanske zajednice određenoga prostora, na ruralnim prostorima – vikusima ili pagusima, vilama rustikama ili pak, unutar vojnih utvrd i promatračnica ili u njihovu okviru. Kao cemeterijalnu može se zasad odrediti samo jednu crkvu – u Danilu (Rider). Koja je bila sudbina ranokršćanskih crkava na prostoru današnje šibenske biskupije u srednjem vijeku? Iako je zasad mali broj istraženih ranokršćanskih lokaliteta, ipak se može reći da je većina crkava doživjela rušenje u vrijeme doseljenja Slavena/Hrvata na ove prostore (7./8. st.). Najviše su zasigurno stradavale crkve smještene uz glavne komunikacije. Za razliku od npr. prostora današnje zadarske nadbiskupije, gdje je najveći broj ranokršćanskih crkava obnovljen u vrijeme predromanike (uglavnom u reduciranom obliku), predromaničke adaptacije na prostoru današnje šibenske biskupije doživio je po svemu sudeći samo manji dio ranokršćanskih crkava.

ranokršćanstvo; arhitektura; Šibenska biskupija

nije evidentirano