Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Aserija i njezino zaleđe: Bukovica, Zrmanja, južni Velebit (CROSBI ID 139346)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Čače, Slobodan Aserija i njezino zaleđe: Bukovica, Zrmanja, južni Velebit / Asseria and its hinterland: Bukovica, Zrmanja River and southern Velebit Mountain // Asseria, 5 (2007), 39-82

Podaci o odgovornosti

Čače, Slobodan

hrvatski

Aserija i njezino zaleđe: Bukovica, Zrmanja, južni Velebit

Tijekom kasnog liburnskog razdoblja (4-1. st. pr. Kr.) i potom pod Principatom, tri domorodačka gradinska naselja – Nedinum, Aserija i Varvarija - izrastaju u plodnom sjevernodalmatinskom predjelu Kotara, postajući napokon cvatući gradovi s municipalnim uređenjem. Njihov rast je svakako podupiralo razmjerno obilje zemljišta pogodnog za oranice i ispašu, ali ta činjenica jedva može poslužiti kao objašnjenje njihova izuzetnog razvitka. Raspravljajući o primjeru Aserije, autor smatra da je potrebno uzeti u obzir dva aspekta gospodarstva ovog grada. (1) Središnji položaj grada u sklopu mreže prometnica pogodovao je razvitku trgovine, kako regionalne, tako i one s dubljim zaleđem, s onu stranu planinskih lanaca Velebita i Dinare. (2) Veoma je vjerojatno da je Aserija bila glavno urbano središte za šire krško zaleđe koje bi obuhvaćalo plato Bukovice, pojas rijeke Zrmanje te krajnji južni dio Velebita. Raspravlja se nadalje o arheološkoj evidenciji za ekstenzivni uzgoj sitne stoke koji je podržavao proizvodnju tradicionalnog libunrskog grubog sukna, pri čemu se osobito ističe važnost sezonskog korištenja visokih planinskih pašnjaka. Autor kratko preispituje problem identifikacije rijeke Telavija kojeg Plinije spominje kao granicu između Japudije i Liburnije, zaključujući da nema valjanih dokaza za pretpostavku da je telavij rijeka Zrmanja, odnosno da bi, s obzirom na to, liburnske zajednice sjeverne Dalmacije mogle biti odsječene od Velebita i njegovih šuma i ljetnih pašnjaka. During the Late Liburnian period (4th-1st cent. BC), and then under the Principate, three native hill-fort settlements in the fertile Kotari area of the North Dalmatia – Nedinum, Asseria and Varvaria – grew up to become flourishing cities with municipal constitution. Their growth was obviously sustained by relative abundance of arable and grazing land, but this fact can hardly be taken as an explanation of their exceptional development. Discussing the case of Asseria, the author argues that it is necessarry to take into account two aspects of city's economy. (1) The central position of the city in the regional road network, favored the development of commerce (regional as well as with the interior beyond the montain ridges of Velebit and Dinara). (2) It is very probable that the city was the main urban centre for a large karstic hinterland, encompassing the Bukovica plateau, Zrmanja River and suthernmost part of the Velebit Mountain. The archaological evidence for extensive sheep rearing supporting the production of traditional Liburnian rough wool cloth is discussed, insisting on the importance of seasonal exploitation of high mountain pastures. The author briefly reconsiders the question of the identification of river Telavium, mentioned by Pliny as the border between Liburnia and Iapudia: there is no good evidence to suppose that Telavium could be Zrmanja River and, consequently, that the Liburnian communities in North Dalmatia had not access to the Velebit Monutain and its woods and summer pastures.

Asseria; mlađe željezno doba; rimska Liburnija; gospodarstvo; stočarstvo; sustav prometnica.

nije evidentirano

engleski

Asseria and its hinterland: Bukovica, Zrmanja River and southern Velebit Mountain

Tijekom kasnog liburnskog razdoblja (4-1. st. pr. Kr.) i potom pod Principatom, tri domorodačka gradinska naselja – Nedinum, Aserija i Varvarija - izrastaju u plodnom sjevernodalmatinskom predjelu Kotara, postajući napokon cvatući gradovi s municipalnim uređenjem. Njihov rast je svakako podupiralo razmjerno obilje zemljišta pogodnog za oranice i ispašu, ali ta činjenica jedva može poslužiti kao objašnjenje njihova izuzetnog razvitka. Raspravljajući o primjeru Aserije, autor smatra da je potrebno uzeti u obzir dva aspekta gospodarstva ovog grada. (1) Središnji položaj grada u sklopu mreže prometnica pogodovao je razvitku trgovine, kako regionalne, tako i one s dubljim zaleđem, s onu stranu planinskih lanaca Velebita i Dinare. (2) Veoma je vjerojatno da je Aserija bila glavno urbano središte za šire krško zaleđe koje bi obuhvaćalo plato Bukovice, pojas rijeke Zrmanje te krajnji južni dio Velebita. Raspravlja se nadalje o arheološkoj evidenciji za ekstenzivni uzgoj sitne stoke koji je podržavao proizvodnju tradicionalnog libunrskog grubog sukna, pri čemu se osobito ističe važnost sezonskog korištenja visokih planinskih pašnjaka. Autor kratko preispituje problem identifikacije rijeke Telavija kojeg Plinije spominje kao granicu između Japudije i Liburnije, zaključujući da nema valjanih dokaza za pretpostavku da je telavij rijeka Zrmanja, odnosno da bi, s obzirom na to, liburnske zajednice sjeverne Dalmacije mogle biti odsječene od Velebita i njegovih šuma i ljetnih pašnjaka. During the Late Liburnian period (4th-1st cent. BC), and then under the Principate, three native hill-fort settlements in the fertile Kotari area of the North Dalmatia – Nedinum, Asseria and Varvaria – grew up to become flourishing cities with municipal constitution. Their growth was obviously sustained by relative abundance of arable and grazing land, but this fact can hardly be taken as an explanation of their exceptional development. Discussing the case of Asseria, the author argues that it is necessarry to take into account two aspects of city's economy. (1) The central position of the city in the regional road network, favored the development of commerce (regional as well as with the interior beyond the montain ridges of Velebit and Dinara). (2) It is very probable that the city was the main urban centre for a large karstic hinterland, encompassing the Bukovica plateau, Zrmanja River and suthernmost part of the Velebit Mountain. The archaological evidence for extensive sheep rearing supporting the production of traditional Liburnian rough wool cloth is discussed, insisting on the importance of seasonal exploitation of high mountain pastures. The author briefly reconsiders the question of the identification of river Telavium, mentioned by Pliny as the border between Liburnia and Iapudia: there is no good evidence to suppose that Telavium could be Zrmanja River and, consequently, that the Liburnian communities in North Dalmatia had not access to the Velebit Monutain and its woods and summer pastures.

Asseria; Late Iron Age; Roman Liburnia; economy; stock-breeding; road network

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

5

2007.

39-82

objavljeno

1334-2479

Povezanost rada

Arheologija