hrvatski

Aristotelov nauk o aktu

Aristotelov nauk o aktu nastao je u okviru njegovih metafizičkih istraživanja o biću i njegova rješenja velikog filozofskog problema njegovih prethodnika - promjene ili kretanja. Ovom rješenju je prethodilo njegovo otkriće analogije bića, koje će on dosljedno prenijeti i na pojam akta. Naime, Aristotel je za pojam akta koristio dva grčka izraza: općenito prihvaćeni pojam enè rgeia i izraz koji je on sam skovao entelè cheia. Njegovo shvaćanje pojma akta neodvojivo od njegova pojma potencije (dynamis), budući su njemu akt i potencija dva osnovna značenja bića. Naša je nakana istražiti Aristotelovo cjelovito naučavanje o aktu, kroz kritičku analizu trostrukog shvaćanja akta, tj. akta kao: promjene, postojanja i djelovanja. Ova bi analiza također, trebala pokazati i adekvatnu primjenu pojmova enè rgeia i entelè cheia u odnosu na njegove ostale temeljne metafizičke pojmove, poput forme i materije, te supstancije i akcidenata. Posebno ćemo naglasiti dinamičku komponentu Aristotelova shvaćanja akta, te njegovo prvenstvo u odnosu na potenciju.

Aristotel; akt; energeia; entelecheia; dynamis; svrha

nije evidentirano