hrvatski

Kosta Strajnić i međuratni odjeci ideje o nacionalnom izrazu u umjetnosti

Likovni kritičar, konzervator i muzealac Kosta Strajnić (1887.-1977.) značajna je osobnost u vremenu pred Prvi svjetski rat, u međuratnom razdoblju i nakon Drugog svjetskog rata. Strastveni zagovornik ideje o jugoslavenskom nacionalnom izrazu, čak i u vremenu kada je ta ideja doživjela stručna osporavanja i političku kompromitaciju u prvoj Jugoslaviji, svoj je izraziti kritičarski i polemički nerv stavio u službu propagiranja te ideje i veličanja Ivana Meštrovića kao njezina korifeja i gotovo stilogene osobnosti. Pristajući uz ideju Vidovdanskog hrama kao svejugoslavenskog arhitektonskog i skulptorskog Panteona, Strajnić je ukazivao na njegova tvorca Meštrovića kao idealni smjerokaz prema jugoslavenskoj identifikaciji, a ne partikularnom hrvatskom, srpskom ili slovenskom identitetu u umjetnosti. Fokusirajući se na razdoblje zamiranja i osporavanja ideje o zajedničkom nacionalnom stilu u novoj državi, rad se bavi prijelaznim razdobljem Strajnićeve publicističke i kritičke djelatnosti, ustanovljavajući mnoge kontroverze, sporenja i na koncu skretanja Strajnića prema ideji „ čiste umjetnosti“ koja je dovela do oformljavanja tzv. dubrovačke kolorističke škole. Prvi put se raspravlja i o „ podijeljenoj lojalnosti“ u kritičarskim krugovima od kojih je dio smatrao da je moguće stvoriti nacionalni stil samo jugoslavenskih obilježja, a drugi da je to izvedivo tek na podlozi posebnih nacionalnih entiteta u jugoslavenskoj državi. Ustanovljava se i razdjelnica koja Strajnićevo djelovanje gotovo simetrično rascjepljuje na preddubrovačko i dubrovačko, nacionalno-romantičko i internacionalno-modernističko, na Meštrovićev krug i onaj mladih dubrovačkih kolorista ravnodušnih po pitanju nacionalno-patriotskih sadržaja (Dulčić, Masle, Pulitika… )

Slikarstvo; 20. stoljeće; Kosta Strajnić; Ivan Meštrović; nacionalni izraz u umjetnosti

nije evidentirano