hrvatski

Željezni predmeti u liburnskoj kulturi

SAŽETAK (hrvatski) Liburnska kultura, jedna od najistraženijih na istočnom Jadranu ima (za sada) relativno malu količinu željeznih artefakata. Kvantitativna oskudnost liburnskog repertoara željeznih predmeta uvjetovana je njihovim propadanjem tijekom vremena, također, i „razlozima“ same kulture ; liburnski mogućnostima nabave i „potrebama“ razmjene. Iako ima više znakova lokalne proizvodnje (Nadin, Radovin, Bribir, itd.), Liburni su uvozili željezo i gotove proizvode najvjerojatnije transjadranskim trgovačkim putovima (posredstvom Picenuma), kojima su stoljećima nabavljali skupocjenu robu u zamjenu za svoje stočarske proizvode (i sol, vjerojatno) ; moguća je i razmjena s prialpskim svijetom i balkanskim metalurškim središtima (Bosna). Ovdje se analiziraju neki indikativni liburnski željezni predmeti, primarno željezni nakit koji je najmalobrojniji. Svi nakitni željezni oblici su ili (rijetki) bimetalni, ili s dodatkom samo jednog elementa (igla, zakovica) na brončano tijelo. Željezna narukvica iz novootkrivenog gr. 9, u središtu humka 13 u Nadinu (Nedinum) jedini je primjerak željeznog nakita kod Liburna. Humak (iz 9/8. - 6. st. pr. Kr.), ima najveći broj pokopa (19) među liburnskim humcima. Gr. 9 (obiteljska grobnica?), u kojem se sahranjivalo od 8. - 6. st. pr. Kr, od svih liburnskih grobova (pod humcima, na ravnome) sadrži (prema antropološkoj analizi) najveći broj pokojnika (najmanje deset odraslih i dvoje djece). Narukvica se mogla upotrebljavati od 8. – 6. st. pr. Kr., što je i vrijeme najveće omiljenosti (obručastog) željeznog nakita u prialpskom svijetu, i drugdje. U liburnskom društvenom (funeranom) kontekstu vjerojatna su i «izvedena» (simbolična ?) značenja željezne narukvice.

željezo; liburnska kultura; mač; nož; narukvica; liburnski grobni humak

nije evidentirano