hrvatski

Uvala Gradina na otoku Korčuli u svjetlu podmorskih arheoloških nalaza

Među brojnim uvalama zaljeva Vele Luke na otoku Korčuli, svojim se geografsko-maritimnim i povijesno-arheološkim značajem ističe uvala Gradina. Njezina pejsažna zatvorenost prema stranama s kojih pušu prevladavajući vjetrovi odredila ju je kao uvalu pogodnu za sidrenje još od najranijih vremena plovidbe ovim dijelom Jadrana. Arheološka topografija i materijal zabilježen na lokalitetima u neposrednoj okolici uvale Gradina svjedoče o naseljavanju ovog prostora od najranijih vremena prapovijesti pa sve do kasnog srednjeg vijeka. U članku se izdvajaju četiri perioda (prapovijest, protopovijest / rana antika, rimski period, kasna antika) sa zasebnim principima naseljavanja, a uz čiji se kontekst vezuje arheološki materijal zabilježen u podmorju uvale. Prvi zabilježeni nalaz je neolitski kremeni nožić pronađen na otočiću Gubeša. Kontekst nalaza se može promatrati u značenju uvale Gradina kao točke kontakta na plovidbenom putu koji u ovo doba povezuje istočnu i zapadnu obalu Jadrana putem tzv. „otočnog mosta“ (Gargano-Tremiti-Palagruža-Sušac-Korčula-Hvar-Neretva. Tijekom protopovijesti i rane antike na Gradini Sv. Ivana formira se domorodačko naselje čiji se osnutak može protumačiti željom za nadgledanjem zaljeva Vele Luke i Viškog kanala. Grčkim koloniziranjem istočnog Jadrana od VI. st. pr. Kr. te od III. st. pr. Kr. postupnom infiltracijom rimskih interesa, uvala Gradina se opet pojavljuje kao mjesto kontakata grčko/rimskih i domorodačkih, korčulanskih zajednica. Ovom periodu pripadaju nalazi amfora Korint B (IV. - III. st. pr. Kr.), ranih i kasnih grčko - italskih (IV. – II. st. pr. Kr.), te amfora tipa Lamboglia II (II. – I. st. pr. Kr. Oktavijanovim vojnama 35. - 33. g. pr. Kr. otok Korčula dolazi pod rimsku vlast čime prestaje egzistiranje domorodačkih naselja, a nastaju brojna rimska gospodarska imanja tipa villa rustica. Jedno takvo iznimno bogato imanje nastaje na polju Bradat u neposrednom zaleđu uvale Gradina, koja mu je morala biti izlazna luka, što dokazuje i rimski mul na sjeverozapadnom dijelu uvale. Također se u istom kontekstu moraju promatrati i objekti zabilježeni na otočiću Gubeši. Prema arheološkom materijalu navedena imanja, čija se ekonomija bazirala na iskorištavanju poljoprivrednih površina i mora egzistiraju od I. do VI. st. Ovom vremenu pripada većina amfora zabilježenih u podmorju uvale. Kronološki gledano, zabilježene su amfore tipa Dressel II - IV (I. - II. st.), Portorecanati (I. - III. st.), Forlimpopoli (I. - III. st.), MRA 1a - Keay 81 (II. – IV. st.), egipatska bitrokonična amfora (I. - V. st.), Keay IV - V (kraj II. - poč. V. st.) (Tab. III/1-2), Keay XXV G (poč. IV. – sred. V. st.) i Adamsheck RC 22 (V. st.). Vremenu od I. do V. st. vjerojatno pripada i nalaz perforiranog pitosa, čiji su ulomci također pronađeni u podmorju uvale i koji dokazuju marikulturne aktivnosti imanja na Bradatu. Kasnu antiku na gradinskom području karakterizira revitalizacija Gradine Sv. Ivana na kojoj se nalazila starokršćanska crkva, a koju dokazuje kapitel iz VI. st. pronađen u ogradnom zidu u blizini današnje crkve Sv. Ivana Krstitelja. Crkva je mogla pripadati ili manjem bizantskom kastrumu utvrđenom zbog opetovanog nadziranja zaljeva Vele Luke i Viškog kanala nakon Justinijanove rekonkviste ili pak samostanskom sklopu za kojeg se argumente može tražiti u tradiciji o benediktincima na ovom položaju. Bez obzira na istinu koju će dokazati tek arheološka istraživanja, ovom vremenu pripada i materijal iz podmorja uvale Gradina: amfora tipa Samos Cistern Type (VI. - VII. st.), te nekoliko ulomaka egejskih bizantskih amfora narebrenog trbuha. Sigurno je da se svi navedeni podmorski nalazi iz uvale mogu promatrati u kontekstu naselja smještenih u njezinoj neposrednoj blizini, ali se isto tako moraju promatrati u kontekstu plovidbenih ruta ovim dijelom Jadrana. Mišljenja smo da se položaj uvale Gradina posebno ističe na centralnoj transjadranskoj ruti i to onoj koja ima tendenciju kretanja od poluotoka Gargana preko Palagruže prema Naroni. Ovaj, ali i druge plovne putove koji su se doticali zapadne obale Korčule dokazuju i ostali podmorski nalazi zabilježeni na ovom području. Prema svim navedenim arheološkim nalazima i velikom potencijalu za poduzimanje sustavnih arheoloških istraživanja, zaljev Vele Luke s mikroregijom oko uvale Gradina se još jednom pokazuje kao klasičan prostor koji je svoj civilizacijski razvoj i egzistenciju bazirao na geografskim položaju i odlikama prostora još od najranijih vremena ljudskog obitavanja na njemu.

uvala Gradina, otok KOrčula, podvodna arheologija, amfore

nije evidentirano