hrvatski

Pravci urbanih komunikacija u antičkoj Enoni

Smještaj Nina na malom i niskom poluotočiću, danas otočiću nepravilna kružnog oblika, okružen sa sjevera Ninskim zaljevom, a na jugoistočnoj strani Miljašić jarugom, pogodovao je razvoju naselja još od prapovijesnih vremena. Tijekom željeznog doba na cijelom prostoru otočića razvija se bogato liburnsko naselje, što potvrđuju ostaci nastamba (uokolo župne crkve sv. Anselma, u crkvi sv. Ambroza, na položaju rimskog hrama, u okolišu crkvice sv. Križa), kao i tragovima prapovijesnog bedema građenog u tehnici suhozida (na istočnom dijelu grada). To je naselje jedinstveno i posebno poznato po bogatim metalnim i keramičkim prilozima u grobovima, sa evidentnim importom iz grčkog i južnoitalskog prostora. Liburnsko groblje je istraženo na samom otočiću (na položaju crkve sv. Marije, između crkve sv. Ambroza i gradskih zidina), kao i izvan otočića (istočno od Gornjeg mosta, na Ždrijacu). Područje Liburnije dolazi pod rimsku vlast u 2. pol. 1. st. pr. Kr., a Enona dobiva status municipija oko 15. god. pr. Kr. To je vrijeme kada započinje njezina najintenzivnija fizionomijska preobrazba, koja će svoju kulminaciju doživjeti tijekom julijevsko-klaudijevske (mahom careva Augusta i Tiberija) i flavijevske dinastije (careva Vespazijana i Domicijana). U tome razdoblju, a pod vrlo zahtjevnim pravilima rimske urbanistike grade se i završavaju svi vitalni dijelovi grada: gradske zidine koje oblikuju njegovu kružnu i nepravilnu fizionomiju, gradska vrata sa četvrtastim kulama na sjeveroistočnoj i južnoj strani, kameni most na južnoj strani, uvodi se akvedukt, popločavaju se i uređuju glavne (kardo i dekuman) i sporedne ulice, gradi se monumentalni kapitolijski hram na forumu, planiraju se gradske četvrti i grade stambeni objekti sa peristilom, atrijem, čiji su interijeri ukrašeni zidnim freskama i štuko dekoracijom, a podovi mozaicima. Arheološkim istraživanjima koja su provedena u razdoblju od 2000. do 2004. godine u Glavnoj ninskoj ulici otkriven je južni ulaz u grad s kvadratnim kulama, na koja se nastavlja pravac glavne ulične komunikacije (cardo maximus). Tako planirani urbanistički sklop glavnog ulaza u grad potpuno mijenja dosadašnje spoznaje o tom ulazu u rimsko doba, a time su dobivene i nove spoznaje o pravcu glavne rimske komunikacije u Enoni. Južna gradska vrata sa kulama i pravac karda koji je istražen u svim zonama današnje Glavne ulice, pokazuje da u njegovu planiranju nije bio primijenjen ortogonalni sustav. Na taj način potvrđuje se ovisnost o morfologiji i prirodnoj konfiguraciji otočića, kao i o zatečenim liburnskim strukturama. Najveće promjene u ulici nastaju u zoni ispred pročelja župne crkve sv. Anselma u srednjem i kasnom srednjem vijeku, kada postaje dijelom groblja. Ulogu glavne prometnice tijekom razdoblja, preuzima ulica što od Donjih vrata vodi južnim dijelom grada povezujući se sa Gornjim vratima, kako to donosi katastar iz 17. stoljeća.

Enona; Jader; kardo; dekuman; pomorska komunikacija; trgovina

nije evidentirano