hrvatski

Zapis popa Martinca kao spomenik književnoga djelovanja

Zapis popa Martinca smješta se u književni kontekst pa se s obzirom na tekstnu strukturu uspoređuje s Bašćanskom pločom, s obzirom na poetska sredstva i citatnost s biblijskom knjigom o Juditi iz brevijara na koji upućuje (Drugi novljanski), a s obzirom na sadržaj i s ostalim onodobnim djelima turske tematike, sve kako bi se naglasila 'spomenička' funkcija Zapisa koju otkrivamo iščitavanjem umjetničkoga vremena i prostora. Analizom simbolike i metaforike Zapis se potvrđuje kao autorski tekst o tekstu kojim se veliča književno djelovanje kao utočište i "bran" pred zastrašujućim povijesnim prilikama.

hrvatsko glagoljaštvo; intertekstualnost; srednjovjekovni prostor i vrijeme

nije evidentirano