hrvatski

Trudnoća i porođaj-subverzivni motivi hrvatskog ženskog fantastičnog pisma

Hrvatsko žensko fantastično pismo, odnosno njegove sadržajne i izražajne posebnosti nedovoljno su istražene u hrvatskoj znanosti o književnosti iako se značajan broj autorica okušao u fantastičnoj prozi (još od Dragojle Jarnević, Marije Jurić Zagorke, Mare Ivančan) pa sve do suvremene književnosti i Vesne Bige, Dunje Grbić, Dubravke Ugrešić, Nede Mirande Blažević, Branke Slijepčević, Milene Benini i dr. Rad istražuje motive trudnoće, porođaja i pobačaja u djelima dviju hrvatskih spisateljica (pripovijesti Mare Ivančan, Čudnovata priča iz 1924. te u priči Dunje Grbić, Krik, svjetlo objavljene u Županovoj antologiji hrvatske fantastične priče Guja u njedrima iz 1980. godine). I jedna i druga autorica u središte pozornosti stavljaju motiv (izvanbračne) trudnoće, koji će u prvom primjeru eskalirati postporođajnim „ludilom“, odmakom od realnosti protagonistkinje, dok će druga autorica glavnu junakinju suočiti sa psihofizičkim posljedicama odbijanja medicinskog zahvata nakon smrti čeda u utrobi, odnosno početka spontanog pobačaja. Obje glavne junakinje bježe u fantazam, ostvaren mitskim diskurzom (kojemu ćemo posvetiti posebnu pozornost). Istražit ćemo u kojoj mjeri fantastični motivi, proizašli iz posebnog tjelesnog i psihičkog stanja protagonistkinja, kao i osjećaja vlastite nemoći da promijene patrijarhalno organiziranu zbilju, postaju znakom subverzivna odmaka od takve stvarnosti, ali i znakom odmaka junakinja od vlastite tjelesnosti.

trudnoća; porođaj; fantastično pismo

nije evidentirano