hrvatski

Otoci Ist i Škarda na starim kartama – mali otoci u "velikoj" geografiji Jadrana i Sredozemlja

Mali hrvatski otoci Ist i Škarda prikazivani su na geografskim i pomorskim kartama još od srednjeg vijeka. Od tada je moguće barem djelomično rekonstruirati razvoj geografskih spoznaja o Istu i Škardi te historijsko-geografske procese koji su utjecali na društvene i ekonomske prilike tim otocima. Pri tome je važno istaknuti da su se geografske spoznaje o Istu i Škardi postupno produbljivale sukladno općem razvoju geografije i kartografije, ali i s obzirom na značenje tih dvaju otoka u složenom geografskom sustavu Jadrana i Sredozemlja. Činjenica da su imena Ista i Škarde zabilježena već 1311., i to na portulanskoj karti središnjeg i istočnog Sredozemlja P. Vescontea, na kojoj su poradi mjerila i dimenzija karte prikazani samo važniji geografski objekti koji su bili relevantni za planiranje plovidbe duž sredozemnih i jadranskih obala, jasno govori da su ti mali otoci, zahvaljujući svom geografskom položaju, imali veliko značenje. To potvrđuju i brojni kasniji prikazi Ista i Škarde na portulanskim, a zatim i na geografskim kartama. Poradi smještaja na čvorištu istočnojadranskoga pomorskog pravca i jedne od najvažnijih jadranskih transverzala na relaciji Zadar - Ancona, Ist i Škarda, kao i susjedni otoci, rano su uvršteni u registar važnih geografskih objekata terestričke navigacije. Međutim, kompleksna geografija usitnjenoga i raspršenog zadarskog arhipelaga kartografima je otežavala pokušaje preciznijeg prikazivanja pa su na većini starih karata, sve do početka 19. st., Ist i Škarda prikazivani uopćeno i deformirano. K tome, stare je europske geografe i kartografe dodatno zbunjivala veza Ista i Zapuntela pa su oni često imenom Zapuntela na Molatu zapravo označavali susjedni otok Ist. Nažalost, budući da je sve do 19. st. većina geografskih i pomorskih karata na kojima su prikazivani ti mali hrvatski otoci bila sitnoga mjerila, kartografi nisu mogli, pa i da su htjeli, dati iscrpniji prikaz koji bi omogućio sustavno praćenje historijsko-geografskog razvitka naselja i otočnog krajolika. Uz to, na kvalitetu prikaza utjecale su korištene kartografske metode prikupljanja, obrade i prikazivanja geografskog sadržaja, pri čemu je prevladavala deskripcija i kompilacija. Nije stoga čudno da su i vodeći mletački kartografi poput V. M. Coronellija glede kartografskih prikaza Ista i Škarde učinili značajne propuste. Logično je da ni kartografi iz drugih europskih zemalja (npr. G. Mercator, W. Barents, N. Sanson, G. De L'Isle, J. B. Homann i dr.) nisu mogli dati ništa bolji prikaz tih otoka jer su se njihove karte sadržajem oslanjale na ostvarenja svojih mletačkih kolega, geografski najbližih prostoru prikazivanja i time najbližih relevantnim izvorima informacija, s obzirom da je najveći dio hrvatske obale stoljećima bio pod vlašću Venecije. Budući da procesu izrade karata nije pristupila sustavno uz primjenu potrebnih geodetskih postupaka, Venecija nije ni tijekom 18. st. uspjela napraviti značajniji kvalitativni iskorak u razvoju kartografije, unatoč činjenici da su u tom razdoblju, osobito nakon 1718., brojni autori i izdavači objavljivali topografske i pomorske karte hrvatske obale (P. Santini, L. Furlanetto, A. Grandis, F. Zavoreo i dr.). Glede pouzdanosti prikaza, jedine iznimke u višestoljetnom razvoju kartografiranja Ista i Škarde činila su djela domaćih, odnosno hrvatskih autora, i to pomorska karta zadarskog akvatorija nepoznatog autora iz prve polovine 16. st. te katastarski plan naselja Ist G. Farrettija Zappicha iz 1740. Međutim, te karte nisu mogle utjecati na promjenu geografske percepcije Ista i Škarde, prva jer nije bila dovršena i objavljena, a druga jer je nastala u okrilju mjerničkih radova za potrebe lokalnih zemljoposjednika. Njihova je vrijednost ipak velika, osobito kartografskog prikaza naselja Ist iz 1740. jer je na temelju njega, u usporedbi s kasnijim preciznijim prikazima istoga naselja, moguće pratiti razvoj njegove strukture i prostorne organizacije. Prekretnica u razvoju kartografskih prikaza Ista i Škarde nastupa početkom 19. st., kada dolazi do krupnih promjena u metodologiji izrade karata. Zatečeni nepostojanjem kvalitetnih topografskih i pomorskih karata te istodobno motivirani za posjedovanje odgovarajućih kartografskih prikaza na temelju kojih je moguće utvrditi osnovne geografske značajke prostora te planirati vojne, pomorske i druge operacije, Francuzi su tijekom svoje kratkotrajne uprave (1806.-1813.) udarili temelje modernoj kartografiji na tlu Hrvatske. Poučeni iskustvima prve sustavne geodetske izmjere u matičnoj zemlji, u čemu su prednjačili u odnosu na cijelu Europu, oni su 1806. organizirali geodetsku i hidrografsku izmjeru svojih jadranskih posjeda. Kao rezultat tih aktivnosti objavljene su topografska karta Dalmacije (1806.) i topografska karta kvarnerskih i zadarskih otoka (1811.), s vrlo dobrim prikazima Ista i Škarde. S obzirom da hidrografska izmjera nije dovršena, odnosno da svi podatci te izmjere nisu bili obrađeni, ti otoci nisu prikazani i na kvalitetnoj pomorskoj karti, za razliku od važnijih hrvatskih luka i tjesnaca koje su Francuzi uspjeli kartografirati. Međutim, podatci hidrografske izmjere koju je predvodio Ch. F. Beautemps Beaupré poslužili su kao temelj za sveobuhvatnu hidrografsku izmjeru Jadrana koju je provela austrijska uprava. Na temelju te cjelovite izmjere 1824. objavljen je veliki pomorski atlas Jadranskog mora. Na V. karti tog atlasa iznimno detaljno prikazani su Ist, Škarda i pripadajući otočići i grebeni. Iste godine objavljeni su i katastarski planovi poreznih općina Ist i Premuda (kojoj pripada Škarda), kao rezultat sustavne katastarske izmjere. Na tim kartografskim prikazima predočeni su brojni detalji vezani uz reljef otoka i podmorja, glavne luke, naselja, otočne prometnice, obradive površine i značajnije prirodne resurse (pojave voda), a zabilježena su i imena svih važnijih geografskih objekata. Njihovom je analizom moguće precizno identificirati i inventarizirati geografska obilježja Ista i Škarde, ali i interpretirati prostornu organizaciju i povijesni krajolik išćunskoga i škarjanskog prostora. Primjerice, usporedbom Zappichevog katastarskog plana iz 1740. i katastarskih planova Ista iz 1824. moguće je utvrditi obujam prostornog razvoja naselja Ist, osobito transformaciju otočnog prostora pod utjecajem različitih ekonomskih aktivnosti (ponajviše poljoprivrede i pomorstva).

Ist, Škarda, stare karte, kartografija

nije evidentirano