hrvatski

JEZIK ODLOMKA REFORMACIJSKOGA GLAGOLJSKOG KATEKIZMA IZ 1561. I GLAGOLJAŠKA KNJIŽEVNA TRADICIJA

Prve su hrvatske reformacijske knjige nastajale i pod utjecajem starijih hrvatskih glagoljskih knjiga (brevijara, misala, lekcionara i dr.) što se osim u sadržajnim očituje i u paleografskim te jezičnim i stilskim podudarnostima. Uz to je u reformacijskim knjigama izražena težnja za usustavnjivanjem književnoga jezika s govoru bliskom osnovicom. Približavanje govoru najizrazitije je na planu leksika, dok se u sintaksi (osobito sintaksi teksta) očituje težnja za »opismenjivanjem« izraza. U radu se proučava jezik brevijarskog odlomka iz glagoljskoga Konzulova Katekizma iz 1561.: »Simbol i spoznanje vere katolič(an)ske s(ve)toga Atanazia alešandrinskoga biškupa«, u kontekstu jezika čitava Katekizma te u usporedbi s jezikom podudarnoga teksta iz Kosinjskoga brevijara (na svim komunikacijskim razinama: grafija, fonologija, morfologija, sintaksa i semantika), kako bi se ocrtao s jedne strane reformacijski postupak napuštanja crkvenoslavenske knjiškosti i približavanja glagoljske pismenosti hrvatskomu jeziku, a s druge strane pokušaj izgrađivanja naddijalekatske koiné, koji se očituje u miješanju jezičnih sustava, koje je načelo nasljedovano iz glagoljaške tradicije, a proslijeđeno i protureformacijskim filolozima.

glagoljaštvo; reformacija; jezične inačice; interferencija; interdijalekatnost

nije evidentirano