hrvatski

Ravlića pećina - Prapovijesno naselje

Izložena arheološka građa prikupljena tijekom sustavnih iskopavanja 1978.-1980. i dodatnih provedenih 2008.-2010 nedvojbeno pokazuje da Ravlića pećina pripada onoj skupini nalazišta koja imaju posebnu vrijednost i značenje u proučavanju prapovijesti na širem području istočnog Jadrana. Njihova važnost proizlazi iz bogatstva kulturnih depozita koji daju presjek najvećeg dijela prapovijesti toga područja, od početka neolitika do kraja ranoga i početka srednjega rončanog doba. U tome kontekstu, uslojenost svakoga pojedinačnog nalazišta treba promatrati na dvije razine: jednoj, koja ima opće značenje jer omogućuje sagledavanje osnovnih razvojnih smjerova tijekom različitih razdoblja u neprekinutom slijedu, razvoja unutar pojedinih vremenskih cjelina sa slijedom kultura, procesima njihova nastajanja i razvoja, te odnose prema drugim područjima ; i drugoj, koja ta ista pitanja promatra na užoj lokalnoj razini, odnosno svakom pojedinačnom nalazištu. Pri tomu nije presudno važno pruža li svako pojedinačno nalazište mogućnost promatranja u neprekinutom razvojnom slijedu, jer se, zahvaljujući seriji dobro istraženih i bogato uslojenih nalazišta, sva ta pitanja mogu uspješno rješavati usporednim stratigrafskim proučavanjima. Očigledno je da i Ravlića pećini, odnosno proučavanju njezinih slojeva i nalaza koji im pripadaju treba pristupiti na taj način. Izložena građa jasno pokazuje da ovdje izdvojene i prezentirane faze razvoja nisu podjednako reprezentativni predstavnici pojedinih vremenskih perioda ni kultura koje im pripadaju. To se posebno odnosi na najstariji i najmlađi dio sloja. Rani neolitik (faza I) zastupljen je skromnim depozitom i jednako skromnim brojem nalaza zbog čega je posve realna pretpostavka da je tijekom toga vremenskog raspona pećina bila vrlo kratkotrajno korištena. Zbog ograničenog fundusa nalaza nije moguće posve sigurno odrediti njezin položaj u periodizaciji impresso-kulture, ali razvijenije pojave u ukrasnom sustavu upućuju na njezinu razmjerno kasniju poziciju u vremenskom rasponu impresso- kulture istočnog Jadrana i njegova zaleđa. Ravlića pećina je arheološku literaturu ušla zahvaljujući, prije svega, onomu dijelu svoga sloja koji pripada kasnom neolitiku i ranom eneolitiku (faza IIA-C). Stupanj IIA početni je stupanj u razvoju konzistentne kulturne manifestacije koja obilježava kasni neolitik i najvećim dijelom svoga trajanja pripada tom razdoblju prapovijesti. Odsutnost keramografskih pojava tipičnih za klasičnu hvarsku kulturu, te stanovite tipološke i stilske pojave bliske danilskoj kulturi, ne upućuju samo na vremensku poziciju toga stupnja Ravlića pećine nego i na razvojne temelje hvarske kulture. Stupanj IIB pripada zreloj hvarskoj kulturi, a obilježen je bogatom slikanom keramikom u crusted tehnici, pa se već zbog te činjenice, koja je odudarala od dotadašnjih paradigmi o općem prostornom odnosu stilskih pojava karakterističnih za hvarsku kulturu, Ravlića pećina od samoga početka iskazala kao posve nova i nezaobilazna točka u raspravama o tom pitanju. Premda sve keramografske pojave zastupljene u tom stupnju Ravlića pećine ulaze u krug standardnih svojstava hvarske (hvarsko-lisičićke) kulture, očigledna je redukcija tehničkog dijela ukrasnog repertoara u odnosu na onaj poznat na eponimnom području. Potpuna dominacija ukrašavanja posuda u crusted tehnici i ograničenja koja ta tehnika uključuje u smislu njihove praktične namjene, te potpuna odsutnost urezanih ukrasa bliskih takvim ukrasima na eponimnom nalazištu hercegovačke inačice, otvaraju čitav niz pitanja povezanih sa svrhovitošću te keramičke vrste i načinima njezine uporabe. Stupanj IIC pripada ranom eneolitiku i izraz je istovrsnih procesa koji se zapažaju na većem broju nalazišta na kraju neolitika i ranoga eneolitika toga područja. Sudeći prema debljini depozita i raspoloživim nalazima, taj je stupanj u Ravlića pećini razmjerno kratkotrajan, a obilježen je prisutnošću dviju osnovnih keramografskih pojava koje karakteriziraju sva nalazišta na kojima je zabilježen proces transformiranja kasnoneolitičke u ranoneolitičku kulturu ; uvođenjem tehnike kaneliranja i razvojem novih tipova posuda bikonične profilacije s rebrastim aplikacijama i urezanim linearnim ukrasima. Obje pojave rezultat su utjecaja sa širega područja Salcuta –Krovodol – Bunaj-Hum kompleksa i srodnih kulturnih manifestacija (Tren-Maiq), ali je nositelj kulturnoga razvoja i tijekom toga vremenskoga perioda autohtoni supstrat kasnoga neolitika. Razvijeni eneolitik i starija faza ranoga brončanog doba (faza IIIA-B) predstavljeni su velikom množinom keramičkih nalaza koji se prema svojim keramografskim značajkama mogu uspoređivati s istovrsnim nalazima na većem broju nalazišta razvijenoga eneolitika i ranoga brončanog doba istočnojadranskoga područja. Nositelj kulturnoga razvoja i u toj je fazi autohtoni supstrat prepoznatljiv po posudama s karakterističnim prstenasto zadebljanim obodima, dok se ostale keramografske pojave mogu povezati s istočnoalpskim, na jednoj, i unutarbalkanskim područjima, na drugoj strani, ali je njihovu prisutnost potrebno promatrati ponajprije kao posljedicu integriranja stilsko-tipoloških elemenata različite provenijencije u lokalni kulturni izraz. Nema nikakvih dokaza o prisutnosti zajednica podrijetlom izvan jadranskoga područja. Razvijenome eneolitiku pripada stariji stupanj (IIIA) u kojemu se jasno prepoznaju tipološke i stilske pojave karakteristične za početni stupanj cetinske kulture. Neke od tih pojava, kao što su ukrasi u stilu „ljubljanske kulture“, vjerojatno imaju i duže trajanje ali to je problem širega prostornog i kulturnog značenja. Starijoj fazi ranoga brončanog doba pripada mlađi stupanj (IIIB) čija je temeljna značajka prisutnost keramografskih pojava svojstvenih 2. stupnju cetinske kulture. Faza IV najslabije je izdiferencirana stratigrafska formacija čije je nalaze moguće samo tipološki razdvojiti od nalaza koji pripadaju starijem stupnju ranoga brončanog doba, odnosno stupnju IIIB. Srećom, njihove su tipološke i stilske značajke dovoljno izrazite, pa ih je bez poteškoća moguće komparirati s tipološkim i ornamentalnim svojstvima 2. stupnja cetinske kulture i Nečajno i Sovići faze posuške kulture. Nema nikakve dvojbe kako ta faza Ravlića pećine pripada upravo nositeljima te kulture. Polazeći od svega navedenog u prethodnim poglavljima, uzimajući u obzir sve probleme koji su se u različitim oblicima pojavljivali pri obradi raspoložive građe i podataka, respektirajući i valorizirajući ranija mišljenja i interpretacije stratigrafije i kulturne slike po pojedinim fazama razvoja, u ovoj se monografiji nastoji odgovoriti temeljnim potrebama u prezentiranju jednoga važnog prapovijesnog nalazišta. Neka finija pitanja na temelju raspoloživih podataka i nalaza nije bilo moguće rješavati. Stoga sam ta pitanja ostavio otvorenim kako bih izbjegao spekulativnost u njihovoj obradi. Ta će pitanja biti moguće rješavati tek nakon budućih istraživanja drugih nalazišta s depozitima formiranih unutar istih ili približno jednakih vremenskih okvira. No, neovisno o tome, posve je sigurno da će Ravlića pećina i nadalje zauzimati važno mjesto u rješavanju pitanja koja su ovdje obrađivana.

Ravlića pećina; neolitik; eneolitik; brončano doba

nije evidentirano