hrvatski

O Rutebeufovu imenu i temi kockanja u njegovu pjesništvu

Sve što znamo o Rutebeufovu životu i djelu izvodimo iz njegova pjesništva. Pjesnik sam sebi daje ime Rutebeuf u petnaest od ukupno pedeset i šest pjesama koliko ih je sačuvano u rukopisima. Podrijetlom je bio iz francuske pokrajine Champagne, ali je najveći dio života proveo u Parizu gdje je i umro o. 1285. godine. Zacijelo je bio obrazovani klerik koji je dobro znao latinski jer se koristio latinskim izvorima u nekim svojim djelima. No, nije ostvario ni sveučilišnu ni svećeničku karijeru. Rutebeufovo djelo pripada tradiciji vjerskog, moralnog i satiričkog pjesništva, s tim da su mu sve pjesme, izuzevši četiri, prožete vjerskom obuzetošću. Bogata tematska raznolikost glavno je obilježje toga tridesetogodišnjeg pjesničkog stvaralaštva (1249.-1280.) : siromaštvo i nevolja, poetski snažno obrađeni, pripadaju tzv. „autobiografskim“ tekstovima, potom satirički tekstovi, koji okrutno kritiziraju „stanje svijeta“, hagiografska djela, pjesme o aktualnim temama pjesnikova vremena, kao što je poziv na novi križarski rat, i ostali tekstovi koji se po svojoj tematici ne mogu svrstati u posebnu skupinu. Prvo smo pokušali dekodirati značenje pjesnikova imena Rutebeuf prepoznavši ga u određenom broju stihova u kojima ga sam pjesnik spominje i tumači. Zatim smo analizirali temu kockanja u dvije Rutebeufove pjesme „Zimsko kockanje“ (Li Diz de la Griesche d´yver) i „Ljetno kockanje“ (La Griesche d´estei), koje pripadaju čuvenoj skupini „Pjesama o nevolji“. Rutebeuf se vješto služi naracijom koja mu omogućuje unijeti u svoju liriku anegdotsko predstavljanje samoga sebe, s tonom povjerljivog ispovijedanja. Ta recitirana poezija, koju se najčešće naziva općim i precizno nedefiniranim francuskim izrazom "dit", što bi u hrvatskom prijevodu moglo biti „kazivanje“, ne proizlazi iz pjesničkih oblika lirskog dvorskog pjesništva trubadura i truvera XII. i XIII. stoljeća, koji su u Rutebeufovo doba već na izmaku s tendencijom k apstrakciji i artificijelnosti. Razvoj urbanih sredina vrlo osjetno modificira kulturni i književni prostor. Kod tog pariškog pjesnika po prvi put možemo pratiti stvaranje pjesničkog djela pripovijedanjem o samom sebi, ali putem koji je krajnje opor i beznadan jer je riječ o „poetici neimaštine“.

Rutebeuf; zimsko kockanje; ljetno kockanje; recitirano pjesništvo

nije evidentirano