hrvatski

Predgovor knjige Paulo Freire

Pedagogija obespravljenih predstavlja u pedagogijsko-andragogijskoj teoriji alternativnu koncepciju emancipacijskih, humanističkih, demokratskih, antiimperijalističkih i antimilitarističkih ciljeva. Nastala je kao suprotstavljenost odgoju i obrazovanju koji prilagođava čovjeka društvu inhibirajući čovjekove osobne sposobnosti i potrebe, kao opozicija manipulativnom karakteru obrazovanja te propisanim normama, autoritarnosti i neslobodi. U znanostima o odgoju Paulo Freire je, osmišljavajući koncept osvješćivanja, postao najjači predstavnik odgoja i obrazovanja za oslobođenje, teorije prosvjetiteljskog karaktera i spoznajno-idealističke orijentacije. Filozofijsko-antropologijski okvir analize odnosa čovjeka i svijeta temelj je Freireove rasprave o ontologijskoj ljudskoj vokaciji – humanizaciji. Odgoj i obrazovanje su, prema Freireu, u svojoj suštini ambivalentni, jer služe ili prilagođavanju čovjeka ili razvoju onoga što je predodređeno ljudsko. U filozofiji oslobođenja, odgoj i obrazovanje će predstavljati čin spoznaje, što pretpostavlja primjenu metode dijaloga. Suprotnost obrazovnom konceptu oslobođenja jeste "bankarski" koncept koji se manifestira superiornošću, autoritarnošću, znanjem kao "imanjem", što se ostvaruje metodama priopćavanja, propisivanja, kontroliranja, disciplinom, jednosmjernim naracijom. Takvo obrazovanje suprotno je stvaralaštvu ; ono služi paraliziranju društvenih odnosa ili tzv. domestikaciji. Freireova filozofija oslobođenja relevantna je u kontekstu pedagogije i andragogije kao kritika obrazovanja, kritika škole kao obrazovnog čimbenika, koncept odgoja i obrazovanja, metodologija oslobađanja, metoda, cilj i rezultat.

Paulo Freire, Pedagogija obespravljenih

nije evidentirano