hrvatski

Geografska imena Kornata na starim kartama

Među 1246 otočnih jedinica u pročelju hrvatske jadranske obale Kornati se fizionomski i funkcionalno izdvajaju kao jedinstvena otočna skupina. To je zapravo izrazito usitnjen i geografski raspršen prostor između zadarskih i šibenskih otoka. Nalazi se na dodiru zadarske i šibenske gravitacijske sfere odnosno unutar dometa utjecaja lokalnih žarišta društveno-gospodarskog razvitka, ponajprije Sali i Murtera, a u manjoj mjeri Zaglava, Vrgade, Prvića i Žirja. S obzirom na geografski položaj na jadranskoj pomorskoj longitudinali, na prilazu Zadru kao vodećem liburnskom a zatim dalmatinskom središtu, još od starog vijeka Kornati su imali važnu pomorsko- geografsku, a s time i geostratešku ulogu. Ona je s jedne strane značajno nadilazila očekivanu ulogu koja bi proizlazila iz njihove površine, prostornog obuhvata i najvećim dijelom oskudne krške prirodno-geografske osnove, a s druge strane bila je dopunjavana maritimno- gospodarskom funkcijom budući da je kornatski akvatorij činio glavno zadarsko ribolovno područje, jedno od najvažnijih na sjeveroistočnoj obali Jadrana. U tom kontekstu moguće je pratiti razvoj prikazivanja Kornata na starim – ponajprije na korografskim (općegeografskim), topografskim i pomorskim – kartama. Premda namjera kartografa nije bila uvijek, sukladno njihovim geografskim znanjima i tehničkim mogućnostima, prikazati geografske realitete već njihova ostvarenja zrcale i različite političke te gospodarske interese, kulturno-geografske perspektive iz kojih se promatrao prostor prikazivanja kao i umjetnički duh prostora i vremena u kojem je karta nastajala, stare su karte dragocjeni izvori različitih prostornih podataka. Bez obzira na vrstu karata, toponimi su njihov neizostavni sadržaj koji omogućuje prostorno-jezičnu orijentaciju, a s time i dekodiranje odnosno interpretaciju geografskog sadržaja. Stoga su stari kartografski prikazi važni geografski i toponomastički dokumenti, a u ovoj prigodi i osnovni predmet znanstvenog istraživanja. Na temelju proučavanja više desetaka kartografskih izvora moguće je zaključiti kako su stare karte važan izvor za istraživanje kornatske toponimije. Evolucija kartografiranja kornatskoga otočnog prostora ovisila je o razvoju geografskih spoznaja, kartografskim vještinama, ali i o značenju kornatskoga prostora u okvirima Hrvatske, Jadrana ali i cijeloga Sredozemlja. Kartografi su redovito na pomorskim i korografskim kartama sitnog mjerila s visokim stupnjem generalizacije geografskog sadržaja ispisivali imena otoka Kornata, prolaza Proverse, a od 16. st. i ribarskog naselja Piškere vezanog uz glavno ribolovno područje na sjeveroistočnoj obali Jadrana. Kornat je imenovan već na prvim poznatim portulanskim kartama iz 1290. i 1311. godine. Budući da su izvori geografskih podataka uglavnom bili uglavnom iz pomorske sfere, na starim kartama nema mnogo toponima kojima su imenovani geografski objekti u unutrašnjosti pojedinih većih otoka (Kornata i Žuta). Sukladno historijskom- geografskom razvoju i društveno-gospodarskim potrebama raznih korisnika izrađivane su sve detaljnije karte s velikim brojem toponima koji su jezičnim obilježjima i pozicioniranjem uz geografski objekt koji imenuju bili sve pouzdaniji elementi geografskog sadržaja karte. Na portulanskim i korografskim kartama, bez obzira na mjesto izrade/objavljivanja, od 13. do 17. st. prevladavali su romanski toponimski likovi u čemu se očituje utjecaj Venecije. Od 17. st., a osobito tijekom 18. i na početku 19. st., kada se izrađuju detaljnije karte i to na temelju neposrednoga terenskog prikupljanja podataka, uz uvriježene romanske toponimske likove kojima su imenovani najvažniji geografski objekti na kartama se sve više zapisuju i romanizirani hrvatski ili posve hrvatski toponimski likovi. Hrvatska imena prevladavaju kod imenovanja manjih otoka, grebena te uvala i rtova, dakle onih detalja geografske razvedenosti koji na starijim preglednim kartama nisu mogli biti prikazani.

geografija, kartografija, geografska imena, Kornati

nije evidentirano