hrvatski

Veli Rat i njegovo značenje u dužobalnim i prekomorskim plovidbama Jadranom u peljarima 17.-20. stoljeća

Veli rat, NW rt Dugog otoka, kao plovidbeni orijentir nalazi se na optimalnom geografskom položaju za prekojadransku plovidbu Zadar - Ancona i obratno. Kursevi 2400 prema Anconi, gotovo WSW, ili od Ancone prema Zadru 0600, skoro ENE, računamo li i zanos zbog djelovanja morske struje uz zapadnu obalu Jadrana, a ona je redovito jedan do jedan i pol čvor (nautičke milje na sat), pa utjecaj Zemljinog promjenjljiivog magnetizma (magnetska devijacija ili varijacija) koji je još početkom 19. stoljeća iznosio dvadesetak stupnjeva prema zapadu, uz tisućljetni kronični nedostatak kvalitetnih navigacijskih uređaja, kod pomoraca te se kurseve "preinačavalo" iz stvarnoga WSW u SW prema Anconi, odnosno iz ENE u NE prema Zadru, što je za tadašnja navigacijska pomagalo bilo lako odrediti. K tome, i udaljenost Veli rat - Ancona od nešto preko 60 nautičkih milja od prapovijesti do danas mogla se prevaliti unutar dnevne svjetlosti od srednjeg dijela proljeća do sredine jeseni, kad je dužina dana bila minimalno 12 sati. Tome nisu bila zapreka ni relativno niske brzine u prapovijesti i antici od oko prosječnih pet čvorova, što bi značilo 12 sati plovidbe, da bi od novoga vijeka bile bitno uvećane, čak do 10 čv, pa je taj trajekt bio još povoljniji. // Podjednako je bilo za dužobalnu plovidbu uz pučinsku stranu vanjskog niza istočnojadranskih otoka od kojih je jedan i Dugi otok: do Pule to je 66, a do Visa 83 nautičke milje, što je opet "dohvatljivo" unutar dnevne svjetlosti. // Konačno, od Velog rata do Zadra, bez obzira dolazio brod dužobalnom ili prekomorskom rutom, tek je dvadesetak nautičkih milja, pa je za obje vrste ruta, ako se imala namjera produžiti do Zadra, stare metropole Dalmacije od liburnskih i rimskih vremena do danas, od tog rta i njegova okoliša s izvanredno sigurnim sidrištima, učinilo ne samo osobito važan plovidbeni orijentir već i utočište (posebno u slučaju nepovoljna vremena ili nepovoljnih vjetrova za nastavak plovidbe). Pritom se posebno ima u vidu činjenica da je ruta Zadar - Veli rat podrazumijevala u starije vrijeme plovidbu od 4-5 sati, što znači da se nije moglo nastaviti dalje, jer je bilo koji cilj, uz istočni ili zapadni Jadran, podrazumijevao cjelodnevnu plovidbu. Zato su Brguljski zaljev, te luke Solišćica i Pantera, u neposrednoj blizini Velog rata, ono što je davalo tom rtu dopunsku važnost. Ta je činjenica okrunjena i vrlo ranom izgradnjom istoimenog svjetionika, 1849., četvrtoga po redu na istočnom Jadranu, što dodatno potvrđuje takve zaključke. Sami naziv, tijekom povijesti uvijek davan u množini (Punte Bianche), svoje opravdanje tijekom stoljeća našao je u činjenici da je postao nazivom tog rta, ali i poluotoka, naselja i na kraju svjetionika. I po tome Veli rat je jedinstven, koliko je poznato, u jadranskim ali i širim mediteranskim okvirima, budući da četiri posve različita toponima nose isti naziv. // O svemu tome u ovom se radu, kroz znanstvenu rašlambu, daju znanstveno utemeljeni zaključci proizašli iz rezultata znanstvenog istraživanja peljara Jadrana kao monografskih djela i peljara toga mora predočenih kao dijela peljara Mediterana. Pritom se pozornost usmjerila na tiskana izdanja takvih djela nastala tijekom novoga vijeka i modernog doba.

Veli Rat (rt, poluotok, naselje, svjetionik), dužobalne plovidbene rute uz pučinsku stranu vanjskog niza istočnojadranskih otoka, prekomorski trajekt Zadar - Veli rat - Ancona i obratno, novi vijek, moderno doba, povijest pomorstva, peljari, 17.-20. stoljeće

nije evidentirano