hrvatski

Vršnjačko nasilje i strategije suočavanja kod djece osnovnoškolske dobi

Dosadašnja istraživanja uključivala su ispitivanja strategija suočavanja kod djece izložene nasilnom ponašanju, ne uzimajući u obzir sudionike drugih uloga u vršnjačkom nasilju. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati strategije suočavanja s vršnjačkim nasiljem kod učenika i učenica različite dobi s obzirom njihovu ulogu u nasilnom ponašanju. U istraživanju su sudjelovala 372 učenika petih i osmih razreda osnovne škole (192 učenice i 180 učenika), dobi od 10 do 14 godina. Za ispitivanje različitih oblika nasilnog ponašanja korišten je Upitnik školskih odnosa (School Relationship Questionnaire – SRQ). Skalom strategija suočavanja (Self-Report Coping Measure – SRCM) ispitane su strategije suočavanja s vršnjačkim nasiljem. Na osnovi rezultata u SRQ upitniku formirane su četiri skupine ispitanika s obzirom na njihovu ulogu u vršnjačkom nasilju: djeca izložena nasilju, djeca počinitelji nasilja, djeca koja doživljavaju nasilje, ali ga i sama čine i skupina djece koja ni na koji način nije uključena u nasilno ponašanje. Strategije suočavanja koje su ispitanici najčešće koristili pri suočavanju s vršnjačkim nasiljem bile su ovim redom: usmjeravanje na problem i traženje socijalne potpore, internaliziranje, distanciranje i eksternaliziranje. U usporedbi s učenicima, učenice su značajno češće koristile strategije usmjeravanja na problem i traženja socijalne potpore, te internaliziranje. U suočavanju s vršnjačkim nasiljem, djeca izložena nasilnom ponašanju, djeca počinitelji nasilja i djeca koja doživljavaju nasilje, ali ga i sama čine više koriste internaliziranje i distanciranje od djece koja ni na koji način nisu uključena u nasilno ponašanje. Eksternaliziranje više koriste djeca izložena nasilju, počinitelji nasilja i djeca koja doživljavaju nasilje, ali ga i sama čine od djece koja ni na koji način nisu uključena u nasilno ponašanje, kao i počinitelji nasilja od djece izložene nasilju. Značajni efekti dobi dobiveni su za strategije usmjeravanja na problem i traženje socijalne potpore, kao i za eksternaliziranje. Učenici petog razreda značajno više koriste usmjeravanje na problem i traženje socijalne potpore od učenika osmih razreda, dok učenici osmih razreda značajno više koriste eksternaliziranje. Korištenje manje adaptibilnih strategija je karakteristično za sve sudionike vršnjačkog nasilja bez obzira na njihovu ulogu u nasilničkom ponašanju.

vršnjačko nasilje; strategije suočavanja; uloga u vršnjačkom nasilju

nije evidentirano