hrvatski

Groteskno u Nosorogu Eugènea Ionesca

Nosorog Eugènea Ionesca, napisan u poratno vrijeme kad su užasi i traume drugog svjetskog rata još bili uvelike prisutni u svijesti Europljana, kritizira mentalitet buržoazije koja je omogućila uspon totalitarnih režima. U namjeri da u svom dramskom tekstu prikaže jedan takav svijet, Ionescu se groteska nametnula kao prikladan odabir. Groteskno se pojavljuje na razini oblikovanja likova i jezika, ali i na razini cjelokupnog književnog teksta. Oslonac u interpretaciji nude teorije groteske Wolfganga Kaysera i Mihaila Bahtina, bez obzira na to što su međusobno prilično različite. Analiza se temeljila na Kayserovoj interpretaciji moderne groteske kao izraza otuđena svijeta, te Bahtinovoj interpretaciji grotesknog tijela koje se nalazi u stanju neprestane promjene i koje svoje granice nanovo definira. U tekstu su prepoznatljive sve osnovne odlike groteske – karikaturalni prikaz zastrašujućeg i neshvatljivog svijeta u kojem je čovjekov integritet ugrožen, istovremeno realistično i fantastično oblikovana stvarnost, likovi koji se doimaju poput marioneta, izazivanje kontradiktornih reakcija u čitatelja.

Eugene Ionesco; groteska; apsurd; kazalište apsurda

nije evidentirano