hrvatski

(N)ovovjekovno čitanje Fortisova Puta po Dalmaciji (ili pokušaj demistificiranja jednoga putopisnog spomenika)

U ovom prilogu autorica ne nudi tumačenje glasovita Fortisova putopisa na tragu dotadanjih: ona naime nastoji interpretirati Fortisov putopis "Put po Dalmaciji" kao proizvod okolnosti, vremena i ozračja druge polovice XVIII. st., kad je nastao. Dapače, autorica ističe prijeporne sastavnice samoga djela: odriče veći dio „literarnih“ zasluga samom Albertu Fortisu, upućuje na mogućnost bavljenja etničkim pitanjem vezanim az pojmove koje Fortis upotrebljava, a samom djelu pridaje obilježja putopisa kakvi su u povijesti nastajali u svrhu istraživanja sredine što je imala biti predmetom imperijalnih težnji političkih velesila kakva je u Fortisovo vrijeme bila Venecija u odnosu prema Dalmaciji. Autorica zaključuje da je riječ o djelu koje je uobičajeno (u hrvatskoj povijesti književnosti) tumačeno na krajnje pristran, nekritičan i nepotrebno blagonaklon način iz razloga koje bi valjalo umjestiti u mrežu svjetonazorskih pa i ideoloških sastavnica što su u prošlosti bile na snazi u prostorima pripadajućim južnim Slavenima. Danas međutim ona ne vidi opravdanih i prihvatljivih razloga za – s navedenog stajališta – književno(povijesno) veličanje pa i idealizaciju Fortisova "Puta po Dalmaciji". Ipak, autorica vjeruje da je djelo moguće „eksploatirati“ (koristi izraz u skladu sa samim pobudama i poticajima pisanja putopisa poput Fortisova!): "Put po Dalmaciji" otvara mogućnost uporabe i korištenja njega kao izvora podataka i sugestija koji se dadu primijeniti kako u znanstvene tako u pragmatične, aktualne svrhe našega prostora i trenutka.

Alberto Fortis ; Put po Dalmaciji ; XVIII. st. ; povijest književnosti ; Hrvatska ; putopis ; recepcija ; idealizacija ; imperijalizam ; Venecija

nije evidentirano