hrvatski

Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj

Antički portret javlja se na kipovima, bistama, nadgrobnim spomenicima, nakitu, novcu, utilitarnim predmetima i u različitim materijalima. Službenih grčkih portreta u Hrvatskoj gotovo nema. Portretistiku tog doba najbolje pratimo kroz emisije novca grčko-ilirskih vladara. Autor je ustanovio da tzv. prvi tip Jonijevog novca prikazuje idealnu glavu nekog božanstva ili lokalnog herosa u tradiciji lizipovske plastike. Drugi i treći tip novca pokazuje fizionomijske karakteristike i nije mogao nastati prije samog kraja trećeg stoljeća. Gencijevi novci i lik vladara na novcu Daorsoa koncipirani su u u individualno-realističkoj maniri razvijenog helenizma.Balejevi novci raznolike su kvalitete, od šablosnki izrađenih do uspješnih prikaza snažne emotivne karakterizacije. Rimski portret uzor je našao u helenističkom portretu, a razvilo se na tradiciji izrade voštanih obrazina predaka (imagines maiorum). Najvažnija je grupa službenih carskih portreta koji su odigrali odlučujuću ulogu u formiranju lokalne portretistike. Portret Oktavijana pripada akcijskom tipu. U to doba republikanski suhi realizam pokazuje kretanje prema produhovljavanju izraza, klasicizmu pa akademskom manirizmu. Iz julijevsko-klaudijevskog doba najvažnija je grupa skulptura iz Nina, kao i Livijina glava iz Narone, sada u Oxfordu. U flavijevskom periodu postoji dvojnost stilskog izraza: klasicističkog i verističkog. Kvalitetni su Vespazijanovi portreti iz Visa i iz Narone, te Domicijanova glava koja je sada u Kotoru.Sličan izraz je i na dvama odličnim Trajanovim portretima iz Visa i Salone. U drugom stoljeću javljaju se kvalitetni portreti i u kontinentalnoj Hrvatskoj, osobito na nadgrobnim spomenicima. Seversko razdoblje obilježeno je kontrastiranje svjetlosnim efektima, a zatim pojednostavljivanjem detalja lica. Nekoliko najboljih portreta iz Hrvatske iz ovog je doba, prije svega glave dviju djevojaka iz Salone (danas u AM u Zagrebu), koje autor opredjeljuje kao Plautillu, ženu cara Karakale. Kroz treće stoljeće naglašen je emotivni tjeskobni izraz, forme su sve zatvorenije. Portreti na nadgrobnim spomenicima sve više se prikazuju na sarkofazima. Na stelama raste popularnost prikazivanja cijele figure. Tetrarhijsko doba je prijelomno razdoblje antike i portretistike. Umjetnost teži ikoničnosti, izbjegavanju detalja, nepokretnosti okrupnjivanju oblika, zatvaranju struktura. Iz kasnog trećeg stoljeśa izvanredna su dva fragmentirana portreta žena iz Salone. Najljepši predstavnik sarkofaga s portretima je onaj Dobrog pastira.Kroz V. i VI. st. završen je put razvoja portreta s prestankom fizionomijskog karakteriziranja. Likovi konfesora Maura, arhiđakomna Klaudija i biskupa Eufrazija označene su imenima radi prepoznavanja. (Tekst je u potpunosti preveden na engleski jezik.)

Hrvatska; antika; portret;

nije evidentirano