hrvatski

Jezik i pismo najstarije sačuvane silbenske glagoljske matice krštenih

U knjizi se prikazuju jezične osobitosti glagoljske matice krštenih iz 2. polovice 18. st. sa Silbe. Autor pristupa jezičnim značajkama s kulturološkoga aspekta dokazujući otvorenost silbenskog jezičnog sustava različitim utjecajima, ali isto tako ističe potrebu očuvanju starina tako da se osjeća prožimanje tradicionalnog i modernog. On osobitu pozornost posvećuje glagoljskom pismu, tj. kurzivnoj glagoljici te dokazuje da pismo nije jedinstveno i da svaki pisar unosi neke svoje posebnosti. Proučavajući fonološke osobitosti, prati reflekse onih glasova nestalih iz jezičnoga sustava (jat, poluglas, ę, Q), realizaciju samoglasnoga r te razvoj suglasničkih skupina. Proučavajući glasovne promjene utvrđuje da su neke u previranju (m > n) i da ima kolebanja. Osobitu pozornost autor je posvetio pitanju cakavizma ustvrdivši kako ta jezična pojava u 17. st. nije zahvatila cijeli mjesni govor. Autor proučava i morfološke osobitosti te pronalazi starije oblike, zapravo ostatke starih sklonidbenih tipova. Naročito se osvrće na uporabu glagolskih oblika aorista i imperfekta te njihovo postupno zamjenjivanje perfektom. Zapisi u maticama pokazuju specifične sintaktičke odnose koje se ne mogu predočiti suvremenim sintaktičkim opisom te zato autor polazi od diskursa i pokazuje na koji način autori bez uporabe razgodaka postižu čitljivost rukopisa. Uočava za ono razdoblje stilski neobilježen poredak riječi u kojem atributi slijede iza imenica na koje se odnose. S obzirom da su zapisi u matici pisani po istoj formuli, autor pronalazi relativno razvijen leksik. Prevladavaju nazivi sakramenata, tj. krštenje, titule crkvenih dostojanstvenika, imena naseljenih mjesta odakle dolaze kumovi ako nisu sa Silbe, rodbinske veze te zanimanja kumova i očeva. Česte su riječi preuzete iz latinskoga ili talijanskoga jezika, ali pronalazi i one baštinjene iz staroslavenskoga. Odredbe Tridentskoga sabora po kojoj su se krštenicima morala davati samo svetačka imena uvelike je smanjila izbor imena koja su nadijevali djeci. Autor dokazuje da se taj nedostatak pokušavao nadomjestiti uporabom mnogih hipokoristika, augmentativa, mocijskom tvorbom, ali i originalnim preradbama svetačkih imena pod utjecajem mjesnoga silbenskoga govora. Istražujući prezimena posvjedočena u matici pronalazi mnogo različitih s obzirom na broj stanovnika. Ovaj izrazito bogat antroponimski fond, zaključuje autor, odraz je kulturnog i gospodarskog razvoja otoka Silbe. Silbenska prezimena najčešće su imenički i pridjevski patronimici, a nisu ni rijetka prezimena stranog podrijetla.

jezik; pismo; glagoljska matica krštenih; 17. stoljeće

nije evidentirano