hrvatski

Poljsko-hrvatske lutkarske veze

Autorica je u ovom radu istraživala utjecaj poljskog lutkarstva na hrvatski lutkarski izraz. Analizirala je najprije tekstove poljskih autora koji su se igrali na zadarskoj sceni: Stršljen hoće da ratuje (1963.) Woitecha Cinybulka, Četiri kozlića, Vuk i kozlići, (1967.) Jana Grabowskog, Tajanstvena Ladica (1971.) Juliusza Wolskog te Guignol u Parizu (1981.) Jana Wilkowskog i Leona Moszcyńskog, zatim režijske koncepte poljskih redatelja Edvarda Dobraczynskog koji je na scenu postavio djelo poljskog književnika Ladislava Dvorskog (1969.) i Wiesłava Hejna koji je u Kazalištu lutaka Zadar režirao tri predstave: bila je to najprije Celestina (1976.), zatim Muke svete Margarite (1990.) i Don Quijote (1998.). Poetske posebnosti poljskog lutkarstva autorica prepoznaje u tekstovima koje je pisao Luko Paljetak, u različitim režijskim konceptima, zatim u posebnim inscenacijskim zahvatima, u afirmaciji kazališta lutaka za odrasle i u približavanju lutkarskog izraza poezije.

lutka ; predstava ; scena ; tekst ; paravan ; Kazalište lutaka u Zadru ; poljsko lutkarstvo ; Luko Paljetak

nije evidentirano