hrvatski

Metalepsa i poigravanje funkcijama književnog teksta u humoreskama Bratoljuba Klaića

Metalepsa je u naratologiji definirana kao postupak prekoračenja granice između fikcije i stvarnosti, književnog i izvanknjiževnog (Genette 1972, 2004). Vodeći se tom definicijom što je uključuje K. Bagić (2012.) u smislu figure koja iziskuje novo promišljanje statusa granice u narativnom tekstu, u članku će se analizirati metalepsa unutar autoironijskog postupka poigravanja funkcijama književnog teksta u autobiografskoj humoresci „Priča o bezmesnom ručkuˮ(Pripovijetke, 2009.) Bratoljuba Klaića. Poigravanje metanarativnim komentarima tzv. kanonske hrvatske književnosti prisutno je u drugoj humoresci iz iste zbirke, pod naslovom „Baba Lizino janješceˮ. Cilj rada je prikazati stilske i naratološke osobitosti Klaićeva proznog stvaralaštva, i to s naglaskom na postupcima kojima autor konstruira specifičan humoristični učinak utemeljen na obratu i odmaku od uspostavljenih unutartekstualnih i izvantekstualnih odnosa. Uključivanje metalepse, potkopavanje granice između fikcije i stvarnosti, književnog i neknjiževnog, metanarativnost, autoreferencijalnost, kao i samo ironiziranje funkcija književnosti te društva u kojemu ona nastaje i unutar kojega ostvaruje recepciju, ukazuju na to da se Klaićev izraz, unatoč prividnoj lakoći i jednostavnosti, mjestimice približava poetičkim odrednicama postmoderne. Istraživanje njegovih pripovjednih tekstova stoga može dati zanimljive rezultate i u ključu suvremenih spoznaja teorije pripovijedanja kad su u pitanju postupci ostvarivanja humora, pa čak i šire – kada je u pitanju tekstualno konstruiranje identiteta subjekta unutar autobiografskog diskursa. In its narratological sense, metalepsis is a paradoxical contamination between the world of the telling and the world of the told (Genette). Metalepsis has also been characterized as that which undermines the separation between narration and story. This paper analyzes the way in which metalepsis creates an auto-ironic effect in some of the comic tales of Bratoljub Klaić that are to be found in his work ‘Pripovijetke’ (2009). the main issue of this research is to show the stylistic and narrative characteristics of Klaić’s literary output by taking some of the aspects of postmodernism into consideration ; these include metalepsis, the undermining of the separation between fact and fiction, the literary and non- literary, metanarrative and auto-referentiality and an ironic approach toward canonical literature.

Klaić ; metalepsa ; funkcije književnosti ; metanarativnost ; autobiografski diskurs

nije evidentirano