hrvatski

Biografije trubadura kao fikcionalne i funkcionalne priče

Pjesme okcitanskih trubadura nerijetko su izvodili profesionalni izvođači žongleri, ponekad još dugo nakon smrti autora pojedinih pjesama. Pred novim auditorijem i u novim vremenima, javila se potreba da se u kraćem ili dužem objašnjenju predstavi autor kao i okolnosti u kojima se odvijao njegov život i u kojima su nastajale pojedine njegove pjesme. Ovi narativni iskazi bez primijetnih ritmičkih i eufonijskih elemenata bili su vjerojatno namijenjeni recitiranju sa ili bez instrumentalne pratnje. U svom pisanom obliku, stotinu i jedanaest biografija je sačuvano u dvadeset zbirki rukopisa iz XIII. i XIV. stoljeća. Duljina im je neujednačena ; neke biografije su vrlo kratke i sastoje se tek od nekoliko redaka posvećenih životu trubadura (vida), dok druge obiluju detaljima iz pjesnikova života i uključuju objašnjenja pojedinih pjesama (razo). Razo je često duži od vidae, no i oni najduži ne prelaze 2500 riječi. Obje vrste objašnjenja funkcioniraju kao uvod u pjesme: vida u cijeli opus, razo u pojedinu pjesmu. U ovome radu vidae i razoe razmatramo pod zajedničkom apelacijom biografija, smatrajući da ova dva tipa iskaza i stilski i strukturalno to dopuštaju te da je distinkcija vida-razo više stvar moderne percepcije negoli srednjovjekovne stvarnosti.

trubaduri; biografije (vida & razo); okcitanska lirika; fikcija; funkcionalnost; usmena izvedba

nije evidentirano