hrvatski

Jednostavni glagolski oblici u Hrvojevu misalu

U radu se analiziraju jednostavni glagolski oblici u Hrvojevu misalu. Zatečeno se stanje uspoređuje sa stanjem u misalima koji su dio kritičkoga aparata kojim je opremljeno dvotomno izdanje Hrvojeva misala iz 1973. g., tj. s tekstovima vatikanskoga Illirico 4, Novakova i Ročkoga misala, kao i s rezultatima istraživanja drugih hrvatskih srednjovjekovnih liturgijskih i neliturgijskih tekstova, odnosno sa stanjem zatečenim u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima. Analiza se provodi uglavnom na morfološkoj razini, a u onolikoj mjeri koliko posvjedočeni jednostavni glagolski oblici dopuštaju, analiziraju se i fonološke i leksičke osobitosti jezika Hrvojeva misala. Analizom je utvrđeno da se na morfološkoj razini starocrkvenoslavenski obrasci uglavnom dobro čuvaju, dok na leksičkoj i posebno fonološkoj razini mlađi elementi pokazuju stanovitu frekventnost i konzistentnost. U prezentskoj paradigmi starohrvatski je nastavak -mь kod tematskih glagola u prvome licu zabilježen samo tri puta, a nastavak -šь u drugome licu tek devet puta. Nešto su češći primjeri otpadanja završnoga -tь u trećem licu jednine i množine. Nastavak -mo u prvome licu množine vrlo je rijedak, a osim u prezentu, potvrđen je i u imperfektu, aoristu i imperativu. Asigmatski je aorist dobro posvjedočen. U imperativu je uočljiva tendencija širenja formanta -i- i na glagole e- konjugacije u množini i dvojini. U tvorbi participa čuvaju se stari obrasci. Rijetki su primjeri analoškoga širenja formanta -uć- na nominativ jednine muškoga roda kod aktivnoga participa prezenta. Najvažnija je novost razmjerno dobra posvjedočenost nastavka -oga/- ega u genitivu jednine muškoga i srednjega roda aktivnoga participa prezenta i pasivnoga participa preterita.

hrvatski crkvenostalvenski jezik; Hrvojev misal; jednostavni glagolski oblici

nije evidentirano