njemački

Das Spiel mit der Identität des Erzählers in der österreichischen Gegenwartsliteratur

Predmet članka je igra s identitetima pripovjedača koja se učestalo javlja u suvremenoj austrijskoj književnosti. Pri tome se misli na identičnost autora, pripovjedača i lika s kojom autori u pojedinim djelim ruše granicu između pripovjednog svijeta i autorove tj. čitateljeve realnosti. Ta se pojava istražuje na primjeru romana austrijskih autora Thomasa Glavinica "Das bin doch ich" (Pa to sam ja, 2007) i Daniela Kehlmanna "Ruhm" (Slava, 2009). U oba djela autori na (samo)ironičan način tematiziraju proces književnog pisanja kao i značaj pripovjedača i pripovijedanja. Jednakost identiteta pripovjedača i autora u Glavinicevom romanu ne spominje se samo u naslovu, nego se dosljedno provlači kroz cijelo djelo, čime autor istražuje granice između faktualnog i fikcionalnog svijeta. Čitatelju se prepušta da samostalno zaključi što je u romanu doista realno a što fikcionalno. U Kehlmannovom romanu na fikcionalnoj razini dolazi do rušenja granica realnog i fikcionalnog svijeta i tako se postavlja pitanje o identitetu autora/pripovjedača i njegovoj pripovjedačkoj pouzdanosti.

Identitet pripovjedača, fikcionalni i faktualni svijet

nije evidentirano