hrvatski

Intrinzična motivacija i samoefikasnost srednjoškolaca na satovima tjelesne i zdravstvene kulture

straživanje je provedeno na uzorku od 251 učenika Srednje medicinske škole u Zadru, od toga 63 učenika i 188 učenica u dobi od 15 do 18 godina. Primijenjena su dva anketna upitnika: upitnik opće samoefikasnosti (prema Schwarzer i sur. (1997) koji se sastoji od 10 čestica i koji mjeri opći i stabilan osjećaj osobne efikasnosti u suočavanju s različitim stresnim situacijama te upitnik intrinzične motivacije (Intrinsic Motivation Inventory (IMI)) od McAuley, Duncan i Tamman 1989. adaptiran za TZK-a 2002. prema Barić i sur.) koji se sastoji od 18 čestica koje procjenjuju četiri faktora: a) interes/uživanje ; b) percipirana kompetentnost ; c) napor/važnost ; d) pritisak/tenzija. Izračunate su frekvencije odgovora na pojedina pitanja, izračunati su deskriptivni pokazatelji oba testa, te je primjenom t-testa za nezavisne uzorke utvrđeno da postoji statistički značajna razlika po spolu u razini samoefikasnosti koju učenici postižu na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, te u razini motivacije, preciznije, pokazalo se da postoje statistički značajne razlike po spolu u faktorima interes/uživanje, percipirana kompetentnost i pritisak/tenzija, dok nema značajnih razlika u faktoru napor/važnost.

intrinzična motivacija ; samoefikasnost ; sat tjelesne i zdravstvene kulture

nije evidentirano