hrvatski

Između primarnog i sekundarnog znakovnog sustava: procesi signifikacije i dinamika promjena crkvene semiosfere u Betini

Rad se bavi problematikom odnosa između primarnog i sekundarnog znakovnog sustava i stvaranja crkvene semiosfere kao semiotičkog prostora u koji je određeni jezik uronjen i u interakciji s kojim funkcionira. U radu analiziramo crkvenu terminologiju kao primarni znakovni sustav u kojem su vidljivi romanski utjecaji i crkvene običaje, kao sekundarni sustav, većinom slavenskog kulturnog nasljeđa, koji su do polovice ili do kraja 20. stoljeća činili aktivan dio betinske crkvene semiosfere. Terensko istraživanje provedeno je u Betini, 2009. i 2010. godine kroz polustrukturirane razgovore s ispitanicima životne dobi između 60 i 85 godina. Kako bi se utvrdili jezični utjecaji i podrijetlo prikupljenih termina, jezična građa je etimološki analizirana, a zatim, kako bi se utvrdilo pripadaju li aktivnom ili pasivnom vokabularu Betine, nekim se leksičkim varijantama pristupilo metodom varijacijske lingvistike. Osnovnu teorijsku pozadinu rada čine postavke Moskovke i Tartuske semiotičke škole koja podrazumijeva uzajamnost jezika i kulture. U analizi znakova primijenjeni su Peircov i Morrisov trijadni model, uz referiranje na druge europske i američke semiotičare i lingviste (Barthes, Jakobson, Nöth, Saussure, i dr.). Cilj rada je utvrditi uzajamnost jezičnih i kulturnih promjena i u kolikoj mjeri kulturne promjene utječu na promjene primarnog znakovnog sustava i obrnuto.

semiosfera, semioza, crkvena terminologija, crkveni običaji, Betina

nije evidentirano